Medić nakon rušenja Bayerna: 'Najveći uzor mi je tata, pati od teških bolova i daje mi motivaciju'

Iznenađujući poraz Bayern Münchena protiv Bochuma neće puno naškoditi Bavarcima jer je njihov konkurent Bayer Leverkusen isti dan poražen na domaćem terenu protiv Werder Bremena. Ipak, sjajan preokret Bochuma neće proći ispod radara, posebno jer je Jakov Medić isti započeo svojim pogotkom.

Igraj na utakmice Bundeslige na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Medić je prvo skrivio kazneni udarac, ali isti nije iskoristio Serge Gnabry u 21. minuti, a u 31., kada su gosti već imali zaostatak od dva gola, hrvatski branič lijepo je iskoristio odbijanac nakon kornera i snažnim udarcem zabio za 2:1.

U drugom dijelu Bochum je imao igrača više zbog crvenog kartona Palhinhe iz 42. minuti, a gosti su to sjajno iskoristili i pobijedili 3:2. U razgovoru za Sportske novosti Medić je tu pobjedu ovako komentirao:

“Srušiti Bayern na Allianz Areni na njegov rođendan i zabiti mu gol ostat će mi u sjećanju do kraja karijere. Prije pet godina, kad sam igrao za Nürnbergovu drugu momčad, prolazio sam pokraj Allianz Arene i pitao sam se hoću li ikada zaigrati na tom stadionu protiv Bayerna. Eto, nakon puno strpljenja, muke i rada, prvi put sam imao tu čast i još sam kao stoper zabio gol. Nemam riječi, osjećaj je predivan, sretan sam, ponosan na sebe i cijelu ekipu. Vratiti se nakon zaostatka 2:0 protiv Bayerna i pobijediti, to malo tko može, a pogotovo je to sjajno za Bochum, kojem je svaki bod bitan u borbi za ostanak, a potencijal za Bundesligu imamo.“

S druge strane terena bio je Josip Stanišić, ali s potpuno drugačijim emocijama. Medić je jednom prije već zabio Bayernu, ali njegovoj drugoj momčadi, za koju je igrao upravo Stanišić.

“Čestitao mi je Stanišić na pobjedi, porazgovarali smo kratko. Zaželio sam mu uspjeh protiv Leverkusena u Ligi prvaka, ali mislim da je bio malo frustriran. Istina, zabio sam prije već Bayernovoj drugoj momčadi, a razlika je što smo tu utakmicu izgubili 4:2. No, dobra statistika, gol je bio i tada i sada, a na kontu je i pobjeda.“

Zanimljivo je kako je Medić zabio u svakoj od prve četiri njemačke lige.

“Nisam to znao, nego sam vidio nakon ove utakmice, to je još jedan veliki motiv za dalje. Kada pogledate odakle sam krenuo, od četvrte lige do prve i doživio da srušim Bayern... To je moj put Njemačkoj, gdje sam se u svakom klubu i u svakoj ligi dokazao igrama i upornošću. Moram samo tako dalje nastaviti, vjerujem da mogu još jako puno napraviti u karijeri.“

Zadovoljan je u Bochumu, gdje je došao na posudbu iz Ajaxa.

“Igrao sam sve utakmice do loma kosti nedaleko od oka, zbog čega sam morao pauzirati nekoliko utakmica. Trener me pohvalio nakon Hoffenheima, a sada mislim da sam zabetonirao svoje mjesto. Dokazao sam da sam uvijek spreman, čak i kada nije lako. Jedva čekam nove nastupe, a najbitnije je da ekipa pobjeđuje, da izborimo ostanak. Čeka nas puno teških utakmica, između ostalih Eintracht, Leverkusen, Stuttgart.“

Sanja o reprezentativnom pozivu:

“Reprezentacija je za mene neostvareni san, biti u krugu tih igrača koji su svi kvalitetni nešto je najveće. Na tome radim, svaki dan se borim da obučen naš nacionalni dres. Kad će se to dogoditi ne znam, spreman sam, treniram za to i čekam da dođe vrijeme.“

Nogometaši uzore obično vide u najvećim zvijezdama igre, ali ne i Jakov. Njemu je najveća motivacija njegov otac.

“Najveći uzor mi je tata, koji pati od teških bolova kakve rijetko koji čovjek doživi. Jako se muči već godinama, prošao sam to s njim, kada ga vidim s tim bolovima i kako svaki dan ide naprijed, on je za mene najveći uzor. Daje mi motivaciju i snagu da mi ništa ne bude teško jer sam zdrav i Bog mi je dao da radim što najviše volim, igram nogomet. Katolik sam, Bog mi daje snage. Živim sam, pa moram kroz neke stvari prolaziti sam. To me također izgradilo u jaku i čvrstu osobu.“

Otac Andro boluje od neuralgije trigeminusa.

“To je bol koja dolazi od moždanog živca, najjača koja postoji kod čovjeka, medicina ne zna koji je uzrok i vjerojatno nikad neće otkriti. Ljudi obično završe na psihijatriji, kažu da su to tisuću puta jači bolovi nego kad te boli zub. Ne možete jesti, piti, ništa. To su sijevajući bolovi po minutu i vraćaju se, tata je bio na nekoliko operacija, Bog mu daje snage da to trpi. Kada se pojavi, zna ga držati tri-četiri mjeseca pa prestati te se opet vratiti. Posljednjih nekoliko mjeseci imali smo teško razdoblje jer ponovno je imao bolove, ali sada mu je bolje. Kad vidim što prolazi, meni je istrčati na teren i igrati nogomet kao hobi, posao, ali i užitak. Dobro se nosim s pritiskom, snagu i motivaciju vučem iz drugih stvari u životu.“ 

FOTO: EPA/RONALD WITTEK