Od Bradyjeve inspiracije, preko biblijskog prokletstva do spasa u Bavarskoj: kako je Harry sreo - trofej

Međutim, storija o Harryju Kaneu potpuno je drugačija od tih klišea, jer je bio sve, samo ne predodređen postati jedan od najboljih i najvećih golgetera ovog stoljeća. Rođen i odrastao na obodu londonskog megapolisa, od Leytona do Chingforda, postao je, kao i svi u obitelji irskog porijekla (otac Charlie je porijeklom iz Galwaya), navijač Tottenhama. Prvi klub, kao šestogodišnjem dječaku, bio mu je kvartovski Ridgeway Rovers (gdje je počeo i jedan David Beckham, štoviše, postoji i zajednička fotografija Becksa sa dječakom Harryjem i Kate Goodland, njegovom dječačkom ljubavi i današnjom suprugom).

Sljedeći korak je napravio, bolje rečeno – pokušao napraviti u Arsenalu. Tamo su u Akademiji procijenili da "nije baš atletski građen", štoviše, "previše je bucmast" i brzo je škartiran. Put ga je, logično doveo do omiljenog Tottenhama, ionako je živio nedaleko od White Hart Lanea, bio je fan Spursa, a pogotovo tad sjajnog Teddyja Sheringhama. Također su ga nadahnuli i snimci Ronalda, onog originalnog, gledajući njegove majstorije i golove, kazao je sebi, "hej i ja želim ovako tresti mreže". Kako je kod Kanea baš sve neobično, tako i sam priznaje da nije naslijedio od oca – nego majke, koja je bila vrsna nogometašica.

Tottenham je prepoznao Harryjeve kvalitete i zadržao ga u svom gnijezdu, ali prije nego će navuči dres voljenog kluba, prošao je, doslovno, dugo putovanje, točnije, posudbe u Leyton Orientu, Millwallu, Norwichu i Leicesteru.

"Bile su to teške godine u kojima sam često razmišljao da sve ovo nema smisla i da prekinem karijeru, jer su me selili svake sezone, niti sam vidio svjetlo na kraju tunela."

Zanimljivo, jedan od možda ključnih događaja bio je zaista poseban: Harryja je inspirirao dokumantarac o najvećem quarterbacku modernog footballa, Tomu Bradyju i to mu je, kako će sam kasnije objasniti, dalo snage i vjere da izdrži u najdelikatnijem razdoblju karijere, kad je bio na korak do odluke da prekine s nogometom. "Strahovito me dojmila priča o Bradyu, nisam znao da je na NFL Draftu on izabran tek kao sedmi quarterback. Nitko nije naročito vjerovao u njega. Onda je napravio što je napravio." (osvojio je rekordnih sedam Superbowla za New England i Tampa Bay te pet puta bio MVP op.a). Danas Harry ima dva kućna ljubimca, labradora, a jednom je, pogađate, ime Tom….

Od kad se na ljeto 2013. godine konačno vratio "kući", Kane je postao – i ostao – stroj za pogotke. Ostat će zapisano da je u 435 nastupa za Tottenham postigao 280 pogodaka, da je postao ne samo apsolutni rekorder u povijesti kluba po broju golova, nego i zaštitni znak, simbol. Ali i pravi čovjek, u krivo vrijeme, na krivom mjestu. Jer, niti Harry nije uspijevao pretvoriti već etablirane luzere u pobjednike, dapače, uz logističku potporu tabloida stvorena je fama o "Prokletstvu Kanea", kao igra riječi inspirirana biblijskim "Prokletstvom Kaina" vječno kažnjenom zbog zločina na bratu Abelu. Točnije, kao nekakvom uroku da nikada neće osvojiti niti jedan trofej, kako za Spurse, tako ni u dresu Engleske (gdje je jednako efikasan, sa 74 zgoditka u 109 nastupa).

Teško je zapravo u nogometnoj povijesti pronaći slučaj tako rasnog strijelca čije "more golova" nije rezultiralo baš niti jednim jedinim pokalom, uzalud mu i prestižna titula najboljeg strijelca Premiershipa koju je osvojio čak triput. Prema engleskom mitu, to, nazovi, "Prokletstvo Kanea", postoji od 2018. godine, kad je tražio da mu se pripiše gol za Tottenham kojeg je zapravo postigao Eriksen, ali se Harry zakleo "životom svoje kćeri", da je upravo on posljednji dodirnuo i usmjerio loptu u mrežu Stokea. Tad se na njega sručila lavina, "drvlje i kamenje", štono-bi-se-reklo, zbog pohlepe i bildanja statistike.

"On je zaista opsjednut golovima. Iskreno, moglo bi se reći da je egoist. Samo o golovima misli, samo za to igra, puca iz svih situacija, svih pozicija, što je vrlo često znalo iritirati suigrače, skoro nikad nije dodavao loptu. I to ne samo na utakmicama, nego čak i na treninzima", ispričat će kasnije njegov suigrač iz Spursa, Sebastien Bassong.

Kad je nakon silnih sezona i (uzaludnih) pogodaka Kane napokon poželio zaigrati za klub u kojem će napokon nešto osvojiti, priča se zakomplicirala. Ni astronomske ponude Manchester Cityja i Reala nisu završile sklopljenim sporazumima, tek na ljeto 2023. godine konačno je realiziran prijelaz u Bayern u tada najvećem transferu u povijesti Bundeslige za 100 milijuna eura. Međutim, kad u toj prvoj sezoni Kane čak ni sa tradicionalnim prvacima iz Munchena i osvajačima svih postojećih pokala nije osvojio – ništa (oba domaća trofeja odnio im je Alonsov Bayer Leverkusen), ponovno se rasplamsala teorija o "prokletstvu Kanea", s kojim čak ni jedan Bayern, inače apsolutni gospodar njemačkog nogometa, ostane praznih ruku. Tako je Kane postao čak i predmet ruganja, junak ciničnih "memea", simbol gubitnika.

Bila je to zaista prava agonija, u koju se idealno "uklopilo" i još jedno, peto po redu, izgubljeno finale za Harrya i to ni manje ni više, nego Europskog prvenstva prošle godine od Španjolske (1:2). Ukupno je, dakle, izgubio dva finala Eura, jedno finale Lige prvaka, dva finala Liga kupa, uglavnom, sva u kojima je zaigrao. Ipak, više od svih tih poraza, prema vlastitom priznanju, najbolniji trenutak karijere, kojeg, kaže, nikada neće prežaliti, bio je promašeni jedanaesterac protiv Francuske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Kataru, kod 1:2 u 84. minuti, kad je s bijele točke loptu poslao na - tribinu, a Gordi Albion doma…

Ova agonija konačno je završena prošlog proljeća, kad je Kane u 32. životnom ljetu napokon doživio satisfakciju te s 26 pogodaka bio prvi strijelac Bundeslige i doveo Bayern do titule, a sebe do prvog trofeja u ovoj zaista bizarnoj karijeri, dotad obilježenoj golovima kao na "tvorničkoj traci" i – "zero tituli".

"Nikada nisam vjerovao u to prokletstvo, niti se plašio da neću osvojiti trofej u karijeri. Istina, svi ti rekordi i golovi nisu me mogli veseliti u punoj mjeri jer nisu donosili konačne uspjehe momčadi, ali sam bio siguran da će jednom i to doći. Vrijedilo je čekati."

Dok ovo pišemo, Kane zabija golove za Bayern na početku ove sezone u svim natjecanjima da ih je već postalo teško i brojati. Među brojnim primatima, da ih ne nabrajamo jer ih je previše, istaknimo jedan: golom protiv Werdera dosegao je kvotu od 100 pogodaka za Bavarce već nakon 104 nastupa, a taj domet toliko brzo nije uspio nikome od velikana kluba, od Gerda Müllera do Roberta Lewandowskog.