Od Ivićevog Hajduka do – Pirmasensa: bizarna storija nogometnog diva

Malo kad vratimo veremeplov unatrag, prva asocijacija na HSV za nas je, nećete se ljutiti – Hajduk. Jer, ta "veza" traje od 1980. godine, bijelom puku nikad prežaljenog četvrtfinala Kupa prvaka, momčadi genijalnog stratega Tomislava Ivića koja je imala suparnika HSV-a "u konopcima", nadigrala ubitačnim presingom (45 godina prije svih današnjih presinga) i ispala zbog jedne greške suca u Hamburgu, te nesretne večeri Bore Primorca, velikana obrane Bijelih, koji je valjda u cijeloj karijeri imao dva kiksa. Oba, pogađate, te večeri na uzvratu na Poljudu, kad su Bijeli slavili 3:2, ali četrdesetak godina prije nego će UEFA ukinuti pravilo gola u gostima. A idol tadašnjeg HSV-a, desetljećima prije sljedećeg hajdukovca, Marija Vuškovića (trenutno još pod suspenzijom iz nikad dokazane doping afere), bio je Ivan Buljan, godinu prije doveden kao pojačanje tad velikog, moćnog diva, da, jačeg u svojoj eri i od Bayerna.

HSV je rođen još 1887. godine pod imenom Germania s čudnom politikom da u ekipi mogu igrati samo igrači rođeni u tom gradu, nešto slično kao što dres Athletica nose samo Baski. Današnje ime pak, ima od 1919. godine. Da vas ne gnjavimo podacima iz pra-povijesti, preskočimo barem pola stoljeća do zlatne ere HSV-a koju je predvodio Felix Magath, strijelac pogotka za titulu osvajača Kupa prvaka 1983., a među asovima bili su još reprezentativni bek Manfred Kaltz, Horst Hrubesch i – Kevin Keegan, doveden iz Liverpoola. Bio je to strašni HSV, trostruki prvak (1979., 1982. i 1983.).

Uz HSV bila je vezana još jedna posebno važna priča: sat na istočnoj tribini mitskog Volkspark stadiona, koji nije brojao minute utakmica – nego godine otkad je ovaj klub stalni član Bundeslige, točnije, "nulte godine", 1963. Taj sat, radio je skoro 55 godina, točnije, do preciznog dana – 12. svibnja 2018. godine, kad je zauvijek ugašen. Zaustavio se, da budimo švicarski precizni, nakon 54 godine, 261 dan, 0 sati, 36 minuta i 2 sekunde.

Zajedno s njim nestao je i nadimak kluba (a takva je bila i službena maskota) – Dyno, kao dinosaurus, koji je bio simbol za najstariji, jedini preživjeli bundesligaš sa neprekinutim članstvom u eliti. Za digresiju: maskoti dinosaurusu je bilo ime Hermann, u čast Hermanna Riegera, povijesnog masera HSV-a, nešto kao, usporedimo opet sa Hajdukom, nezaboravljenog Bože Solde. Riegerova bista (iako nije bio igrač) i sad stoji pred vratima Volksparka, a takvu počast doživio je samo još Uwe Seeler, točnije, statua noge i stopala najvećeg nogometaša u povijesti kluba koji je u razdoblju od 1953. do 1972. godine nosio ovaj dres 476 puta i postigao – 404 pogotka!!!

HSV je rečenog dana, ispao u Drugu ligu, što je svakako bio strašan šok, ali se računalo da je ipak riječ samo o "incidentu" i očekivao promptni povratak. Koji se, evo, tek sada dogodio. Još dvaput ranije, 2014. i 2015., HSV se od ispadanja spašavao u dramama zvanim Relegationspiele, majstorice između 16. iz Prve i trećeg iz Druge lige, kad je pobjeđivao Greuther Furth i Karlsruhe, a 2017. godine spas je u posljednjem kolu donio gol Waldschmidta u izravnom duelu sa Wolfsburgom.

Tako je drugi njemački grad po veličini ostao bez svog simbola u eliti, kluba koji protiv Bayerna ili Elversberga uvijek gleda 57.000 navijača, a sol na ranu samo je dodao susjed iz kvartovskog St.Paulija, izborivši svoje mjesto "kat iznad". Svi pokušaji povratka završavali su nesretno, često u pravim dramama u posljednjim kolima ili majstoricama, koji su bili toliko groteskni da se već počelo pisati o pravom prokletstvu kluba.

Najbolnija od svih tih nevjerojatnih epizoda zbila se 2023. godine. Tad je Hamburgu trebala pobjeda kod otpisanog Sandhausena, što su i uradili, ali im je nužno bilo i da rivali iz Heidenheima ne pobijede u Regensburgu. I kad je meč HSV-a završio, u Regensburgu su domaćini vodili 2:1, pa je na terenu već uslijedila invazija navijača i slavlje. No, Heidenheim je u trećoj minuti sudačke nadoknade izjednačio, a u devetoj minuti došao do – pobjede, 3:2! I ostavio HSV u Drugoj ligi.

Konačno, prošle sezone HSV se više nije tako opasno kockao i gubio kao prethodnih i nakon sedam (pre)dugih godina prekinuta je noćna mora. Štoviše, sve je završeno "čak" kolo prije kraja, pobjedom od 6:1 nad Ulmom, u sezoni u kojoj su zabili rekordnih 78 golova, a Davie Selke bio vodeći strijelac prvenstva (22 pogotka). Ovaj uspjeh napaćenog HSV-a potpisao je mlađahni, 34-godišnji strateg Merlin Pozlin, rođeni Hamburžanin, koji nikada nije bio igrač (osim kratke epizode u kvartovskom Bramfeldu), a ovo mu je, logično bio trenerski debi.

Ako mislite da su promocijom završene bizarne priče oko HSV-a, varate se. Nova epizoda je već ispisana prošlog vikenda: u prvom kolu Kupa gubili su kod – petoligaša Pirmasensa – ne vjerujemo da ste ikada čuli za njih – sve do sudačke nadoknade, onda izjednačili i prošli u produžetku. Dakle, zabava se nastavlja…