Buffon: 'Neymar je najbolji s kojim sam igrao, zaslužio je pet Zlatnih lopti'

Razgovor Gianluigija Buffona za Corriere della Sera novine privukao je dosta medijske pažnje. Iako je kao jedan od najboljih golmana ikada imao poprilično bogate ugovore, priznao je da je volio kladiti se, ali ne na nogomet. Igrao je s brojnim velikanima, a kao najboljeg je izdvojio Neymara Juniora.

Igraj na utakmice Serie A na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

“Kladio sam se zbog adrenalina, ali nisam učinio ništa protuzakonito. Kladio sam se na košarku i tenis, nikada na nogomet. Uvijek se istražuje klađenje, a kod mene nikada nisu pronašli nešto zbog čega bi me kaznili.“

Igrao je s Lionelom Messijem u PSG-u, ali i s Cristianom Ronaldom u Juventusu. Za njih ima samo riječi hvale.

“S Cristianom imam jako dobar odnos. Kada smo igrali skupa dosta smo se družili i proveli nekoliko sjajnih trenutaka. Pričali smo i o privatnom životu, a mogu vam reći da mu je bilo jako teško zbog smrti oca i svega što je to nosilo sa sobom. Leo je velikan. Igrali smo skupa u PSG-u, ali mi je posebno ostao u sjećanju zbog finala Lige prvaka 2015. godine. Tada me na poluvremenu pitao hoćemo li se zamijeniti za dresove.“

Na pitanje tko je najbolji igrač s kojim ili protiv kojega je igrao dao je zanimljiv odgovor.

“Igrao sam možemo reći s tri vrhunske generacije nogometaša. Zidane, Ronaldo Nazário, Cristiano, Messi, Iniesta. Kada bih morao izdvojiti jednog, rekao bih Neymar. Za igrača i momka kao što je on, mogu samo reći da je zaslužio imati pet Zlatnih lopti.“

Nikada nije osvojio Ligu prvaka.

“Igrao sam tri finala. Barcelona 2015. i Real Madrid 2017. su dvije najbolje ekipe u posljednjih dvadesetak godina. A još smo 2003. igrali protiv Ševčenkovog Milana. Nismo imali sreće.“

“Te 2003. smo dobro krenuli u prvenstvu, a kako je sezona odmicala gubili smo koncentraciju i motivaciju. Nakon finala sam bio u jako lošem stanju, nisam mogao spavati. Osjećao sam tjeskobu, jako teško mi je sve to padalo.“

Priznao je kako uživa u slikarstvu.

"Slikarstvo je interes koji me spasio. Trebalo mi je nešto da pobjegnem od nogometa, zbog svih tih silnih emocija koje je prouzrokovao. Išao sam na terapije, ali odbijao lijekove. Tada sam pronašao novu zanimaciju, slikarstvo. Idem često po izložbama i uživam u tome."

Žao mu je što je zbog nogometa zapustio školovanje.

"Uvijek mi je žao što nisam diplomirao. Htio sam ići na fakultet. Kada sam išao na masiranje jedne prilike, pričao sam o tome s dva masera. Oni su mi rekli da će mi srediti diplomu, da to rade mnogim nogometašima. Slagali su mi, napravili su lažnu diplomu. Nevjerojatno mi je da sam bio tako naivan i to platio."

Imao je ponudu Barcelone.

"Imao sam ponudu biti zamjenski golman Barcelone. Ponuda mi se jako svidjela i mislio sam prihvatiti. Jedne prilike sam se vozio u autu i razmišljao o tome. Podignuo sam glavu i vidio tablu Parma. Shvatio sam to kao znak i vratio sam se kući."

Svjetsko prvenstvo 2006. mu je, naravno, ostalo u posebnom sjećanju.

"Stvorili smo odličnu atmosferu i imali povjerenje svatko u svakoga. To nam je na prvenstvu četiri godine prije nedostajalo. Mi nikada nismo išli kao favoriti na prvenstvo, možda smo 1990. i 1994. imali najbolju momčad. No, Francuska i Brazil su se uvijek vodili kao favoriti. U finalu 2006. se sjećam kako je Zidane udario Materazzija. Galamio sam na suca, znali smo da bi isključenje takvog igrača nama stvorilo ogromnu prednost."

Surađivao je i s vrhunskim trenerima.

"Svaki trener drugačije radi. Imali ste neke čiji se rad oslanja na disciplinu i samo vam naređuju. Takvi su Scala, Conte, Capello. Neki su pak dobri psiholozi i znaju smiriti ekipu. Primjer takvih su Ancelotti i Allegri."

Vjera ima veliku ulogu u njegovom životu.

"Otkad sam dječak molim se Bogu. Uvijek sam nedjeljom išao na misu, a do toga držim i dan danas."