EURO 2008: Početak dominacije španjolske Furije, hrvatske suze nakon Turaka

Nakon što je EURO 2004 donio jedno od najvećih iznenađenja slavljem Grčke, novo natjecanje organizirano je u Austriji i Švicarskoj, a titulu je uzela Španjolska. Ta je titula označila početak dominacije Španjolaca koji će osvojiti i SP 2010 te EURO četiri godine kasnije, a ovo im je bio prvi veliki naslov nakon domaćinstva Eura 1964. i pobjede.

Luis Aragones poveo je "kaznenu ekspediciju" sastavljenu mahom od baze igrača Barcelone koji će samo sezonu kasnije započeti svoju, klupsku dominaciju europski nogometom koji će onda nastaviti i Real Madrid, a sve je to krenulo tom 2008. godinom.

Austrija kao jedan od domaćina i Poljska su na natjecanju nastupili kao debitanti, a ostalih pretjeranih iznenađenja među kvalificiranima nije bilo. Branitelj naslova Grčka, Švicarska i Hrvatska stigli su na turnir s najmanje dotadašnjeg iskustva, s dva nastupa na Eurima.

Španjolska je bila smještena u skupinu s Rusijom, Švedskom i Grčkom i odmah je pokazala silu. U svom prvom susretu ponizila je Ruse s 4:1, a tri gola, od svoja četiri ukupno, postigao je David Villa koji će biti i prvi strijelac turnira.

Villa je zabio za pobjedu nad Šveđanima u drugom kolu i Španjolska je osigurala prolaz pa su protiv Grčke nastupile rezerve, a u 2:1 pobjedi zabili su Ruben de la Red i Daniel Güiza. Grci su s nula bodova ispali već u skupini kao branitelj naslova.

Drugi finalist turnira bila je Njemačka, iako je u skupini doživjela hladan tuš protiv Hrvatske. Nadahnuta Bilićeva ekipa svladala je domaćina u Beču na otvaranju golo Modrića iz penala, a euforija je dosegla vrhunac kad je u Klagenfurtu na krilima Srne i Olića Hrvatska svladala svoje stare mušterije iz 1998.

No, Nijemci su u prvom kolu golovima Podolskog svladali Poljake, dok je Ballack donio minimalnih 1:0 protiv Austrije i prolaz. Za Hrvatsku je protiv Poljaka u istom, trećem kolu u 53. minuti pogodak postigao Ivan Klasnić, samo 15 mjeseci nakon drame i presađivanja bubrega.

Onoga što se u četvrtfinalu događalo s Hrvatske strane svi se jako dobro sjećamo. Drama s Turcima bez pogodaka u 119 minuta, a onda Klasnić, ali i taj nesretni Semih pa penali i promašaji Modrića, Rakitića i Petrića te slamanje hrvatskih srca i ispadanje.

No, ni finalistima nije bilo lako. Nijemci su imali 2:0 pa 3:1 protiv Portugala, ali su nakon pogotka Heldera Postige u 87. drhtali u završnici, ali ipak slavili. Što se Španjolske tiče, Italija je u Beču držala 0:0 120 minuta, ali u raspucavanju su griješili Daniele De Rossi i Antonio Di Natale, dok je promašaj Güize bio nebitan nakon gola Cesca Fabregasa za polufinale.

Ti nesretni Turci su i Nijemcima u Baselu zadali probleme. Poveli su preko Borala, da bi Schweinsteiger i Miroslav Klose preokrenuli. No, još jednom taj Semih, ovaj put u 87. minuti i čini se da se ide u nove produžetke kad se u 90. ukazao Phillip Lahm za novu 3:2 pobjedu.

Španjolci su dočekali Ruse koji su iznenadili Nizozemsku u produžetku, i kao u prvom susretu u skupini, s 3:0 problema nije bilo golovima Xavija, Davida Silve i sjajnog Güize koji je na EURO došao "na mala vrata" kao napadač Mallorce kraj velikih zvijezda Ville i Fernanda Torresa, ali se izborio za svoje mjesto pod suncem.

Finale u Beču donijelo je susret vjerojatno i dvije najbolje ekipe na turniru, a Španjolci su izdominirali i pokazali da su za klasu bolja ekipa. Ipak, pobjeda je bila tek minimalna, pogotkom Torresa iz 33. minute, a strijelac je nakon slavlja kazao: "Nije rezultat samo dobar za Španjolsku, već i za nogomet. Najbolja ekipa je pobijedila, a to nije uvijek slučaj."

I zaista, Španjolska je dokazala da se i famoznom tiki-takom može dominirati te je pokupila i individualne nagrade. Villa je zbog ozljede propustio finale, ali je s četiri pogotka iz prva dva susreta ostao na vrhu liste. Titulu najboljeg igrača ponio je Xavi, a Hrvatska je ponijela simpatije i ipak je dobila jednog člana u ekipi turnira. Bio je to Luka Modrić.