Igor Štimac otvorenim pismom oštro kritizirao upravu Zrinjskog

Igor Štimac i dalje nema razriješen status u Zrinjskom, unatoč tome što je prošle sezone s mostarskim klubom osvojio Kup i Superkup Bosne i Hercegovine.

Štimac je na svom Facebook profilu objavio opširnu poruku u kojoj je kritizirao klupsku upravu, a posebno izvršnog direktora Danka Šulentu. U objavi je najavio sastanak sa Šulentom, nakon kojeg bi trebala biti poznata njegova budućnost na klupi Zrinjskog.

Pritom je otvoreno dao naslutiti da njegov ostanak u klubu nije siguran te da će razgovor s izvršnim direktorom biti ključan za konačnu odluku o nastavku suradnje:

Već je kasno, ustvari polako sviće i radujem se danu koji dolazi. Naime, konačno me očekuje sastanak s Dankom Šulentom, izvršnim direktorom kluba pa ćemo svi zajedno napokon odahnuti kada se raspetlja ova saga oko trenera HŠK Zrinjski za iduću sezonu. Baš se veselim. Možda će to ipak biti samo običan poziv nakon ovog otvorenog pisma i zbogom ili doviđenja?!

Uvijek me u životu vodilo srce, ma koliko to koštalo. Neka tako bude i ovaj put. Nikad se nisam skrivao jer nisam imao što tajiti. Vjerujem da su mnogi koji prate i navijaju za naš klub, pa i oni kojima Zrinjski smeta željni saznati zašto se toliko odugovlači i što je stvarni razlog čekanja na izricanje presude o mogućem razlazu nakon jedne od najuspješnijih, ako ne i najuspješnije sezone kluba u njegovoj sjajnoj povijesti.

Sezona u kojoj sam kao trener uskočio u sedlo i vodio momčad koju su drugi slagali i pripremali do mog dolaska. 61 odigrana utakmica, najviše u povijesti kluba u jednoj sezoni, od čega je 16 europskih. Dva osvojena trofeja (SuperKup i Kup) i najuspješnija europska sezona u klupskoj povijesti, prvo europsko proljeće za naš HŠK Zrinjski. Drugo mjesto u prvenstvu s preko 70 posto osvojenih bodova.

Odigrali smo 21 utakmicu više od ovogodišnjeg prvaka Borca, od toga čak 14 europskih utakmica više. Ponosan sam na svaki osvojeni bod u prvenstvu i na osvojene trofeje, jer niti jedan bod ni trofej nije ostvaren sudačkom greškom ili pomoći, svaki je osvojen plemićkom i viteškom borbom. A bilo je poprilično grešaka radi kojih smo gubili bodove.

Proputovali smo Europu zajedno. Od Utrechta, Islanda, Mainza, Lublina, Rakowa pa do Londona, ugostili pod Bijelim brijegom sve te protivnike i još Red Limpse, Hackena, Rapida, Palacea. Ponosno predstavljali HŠK Zrinjski i BiH diljem Europe. Prošla su dva tjedna od posljednje utakmice, a neizvjesnost po pitanju novog/starog trenera traje. Zbog čega?! Jesu li čelnici kluba čekali da se svima zahvalim na kraju sezone i brže bolje prihvatim neku od ponuda pa da im bude lakše obznaniti ime novog trenera?! Jesam li bio preglasan u iznošenju istine o položaju našeg naroda u BiH? Ako je tako mogli smo to riješiti odmah nakon zadnje utakmice! Trebalo mi je samo reći!

Tko su oni koji žele moj odlazak, a tko se argumentirano bori za nastavak suradnje?! Ima li uopće takvog? Siguran sam da ima jer nekakva borba i prepirka sigurno traju na gornjem katu čim se toliko odugovlači. Da je u pitanju jednoglasan stav davno bi se sve riješilo! Pogotovo ako Danko tako želi. Je li je netko radio račun bez "krčmara" jer ovaj Štimac misli svojom glavom i sam sastavlja momčad sa svojim pomoćnicima pa se taj netko želi malo igrati menadžera s novim trenerom?! Skup sigurno nisam bio jer ostvareni rezultati u Konferencijskoj ligi donijeli su prihode veće od onog što je godišnji budžet kluba!

Moglo bi se slobodno reći da sam zaslužio puno više. Ali da je novac ikada bio u pitanju nikada tu ne bi ni došao. Možda nekom treba mekši trener koji će poslušati? Ima li puno ljubomornih na moj odnos s Dankom ili mi se samo tako čini?! Vjerojatno ima svega po malo od nabrojanog. Ajmo redom.

Priča o mom odlasku ili konkretnije rečeno smjeni počela je još krajem prošle godine pred naš odlazak u Banja Luku na susret s Borcem. Očekivala se pobjeda Borca i samim time odmak na devet bodova razlike što bi donekle opravdalo promjenu trenera. Tada se još nije išlo s imenom novog šefa u javnost, ali počeli su telefoni raditi. Legitimno, nema ljutnje. Na žalost onih koji su priželjkivali moj odlazak pobijedili smo Borac u Banja Luci pa su se strasti smirile, a oni su morali čekati povoljniji trenutak.

Veliki nogometni stručnjaci kojima je domet žderanje janjetine i lokanje na tuđi račun ili samo komentiranje tuđe igre utihnuli su, ali nadali su se potopu protiv Crystal Palacea. Ni tu nisu imali sreće. Žalim samo za promašajima Ivančića i Čužea u čistim situacijama, jer da su bolje reagirali u čistim šansama svi bi zajedno pjevali "ta će Palace". Ipak, našim kovačima urote nije smetalo što je moj i naš Zrinjski blistao u Konferencijskoj ligi protiv daleko jačih momčadi. Oni su nastavili s pričom o lošoj igri i zapostavljanju nekih igrača koje oni simpatiziraju.

Nije im se svidjelo ni moje forsiranje nekolicine domaćih mladića za koje čvrsto vjerujem kako mogu uspjeti ako ih se istrpi do kraja. Čekao se eventualni kiks u utakmicama SuperKupa protiv Sarajeva ili u jednoj od četiri preostale utakmice protiv "rođenih" koje smo imali za odigrati do kraja sezone. Najlakše je trenera maknuti kad izgubi od Veleža, zar ne? Gotovo svi bi to preboljeli. I svaki put isti scenarij. Pusti se informacija o novom treneru Zrinjskog nekom od medija, obično bošnjačkom, malo da nam se zaljulja svlačionica pred utakmicu, ali moji Plemići se ne daju.

Naša svlačionica diše punim plućima, svi kao jedan. Ozljedi se jedan, uskače drugi i tako redom. Padaju redom Sarajevo u SuperKupu na penale, potom preživljavamo masakr u Vrapčićima i pobjeđujemo 1:0, iako se sudac Petrović silno trudio cijelu utakmicu. Pitao sam se nakon utakmice tko mu je sve dao dozvolu za onakvo nasilje, ima li neko naš u tome prste?! Ili ima ili nije za funkcije. Nakon toga ponovo strada jadni Ibro sa svojim trupama, ovaj put pod Bijelim brijegom u finalu Kupa 1:0, ali ipak se nada kako će mu uzvrat donijeti slavu. Nadaju se i neki naši dušobrižnici. Kakva bi to fešta bila u Vrapčićima majko mila. A tek kod nekih rijetkih, ali bitnih na našoj strani.

Velikog Štimca smijenili omiljeni mu rođeni. E pa malo ćete još pričekati takav scenarij. Nikada Zinedine, nikada! Šest puta u nulu ove sezone! Nezapamćeno! Osvajamo i Kup usred Vrapčića na knauf areni! Šteta promašenog penala Nemanje, da je zabio za 2:0 bilo bi još dva-tri komada do kraja. A na dočeku u zapadnom Mostaru gotovo svi, ali meni ne promiče koga nema. Znam koga opravdano nema već duže vrijeme, ali neki koji navodno vole klub očito nisu baš sretni iako je njihov i naš Zrinjski osvojio Kup protiv mrskog rivala.

Propao plan, gorka im kava iduće jutro, i nije zadnja. To jutro nakon osvojenog Kupa ponovo naslovi o mojoj smjeni, dolazi navodno Rožman, po tko zna koji put, valjda peti, šesti već. Klub demantira, ali previše mekano. Može se između redaka pročitati mekoća demanta. Preostala je samo jedna utakmica nade unutrašnjim kritičarima, ona protiv razvaljenih trupa sirotog Ibre. Zadnja ove sezone pod Bijelim brijegom. Mediji sve više bruje o novom treneru, ali moji Plemići gaze rođene kao plitak potok. Samo 3:0, a moglo je biti sedam.

Ponovo dolazi Rožman već iduće jutro. Pitam se koliko je već puta dolazio? Zar mu nije dosadilo?! I koji bi normalan trener došao u klub koji odbacuje trenera koji je osvojio dva trofeja i ostvario povijesni uspjeh kluba u europskom natjecanju? Možda samo onaj kojem je obećano da će biti prvi i donijeti desetu titulu Zrinjskom? A onda neće nitko pitat za bivšeg trenera. Rijetko griješim, imao sam posla (čitaj borio se) protiv puno krupnijih riba. Ostajem u Mostaru tri dana nakon zadnje utakmice sezone nadajući se brzom dogovoru oko nastavka suradnje kako bi se pripremili na vrijeme za iduću sezonu, ali nitko nema vremena za razgovor?!

Moj zadnji razgovor s Dankom prije završetka sezone je bio precizan po pitanju moje želje za nastavkom suradnje pa me čudi gubljenje vremena. Tko radi pritisak i iz kojeg razloga?! Tužan napuštam Mostar radi nedostatka vremena ili muda po pitanju odluke. Očekivao sam bar toliko nakon svega, samo malo iskrenosti, jer Bogu hvala ponuda imam, ali srce je tu. Odlučujem biti tvrdoglav i čekati, jer baš sam znatiželjan ali i svjestan činjenice o upornosti pojedinih na mom odlasku, dugogodišnjih suradnika i "prijatelja" onom koji treba na kraju odlučiti.

Zato dragi moj Danko, ovo je moje otvoreno pismo tebi koje je staro nekoliko dana, a čekalo je samo da najaviš dolazak na sastanak. Želim ti olakšati jutarnje buđenje, odagnati brige i pomoći da prelomiš donošenje odluke ili možda ti uštedim put do Splita! Znam koliko strepiš svaku utakmicu, koliko kilometara prevališ u iščekivanju rezultata. Dobro pamtim koliko smo razgovora vodili nakon utakmica do kasno u noć dok su drugi bezbrižno spavali. Znam koliko brineš za klub ali nisam više siguran imaš li energije i hrabrosti sa mnom ići dalje gdje ja mislim da Zrinjski mora ići i gdje znam da može stići.

Tamo nema besplatnog žderanja, psovanja ni lokanja. Tamo meni i mojim igračima ne treba pomoć sudaca, ni sklanjanje protivnika. Takve pobjede bi dobro došle nekom posrnulom treneru, ja ih ne želim. Radije ću časno izgubiti i čestitati protivniku! Zato ako želiš iskrenu suradnju postojat će samo jedan uvjet, vrlo jednostavan i financijski bezbolan - Ako ulazimo u sezonu zajedno, idemo do kraja zajedno. Ako krene loše ja moral imam, poklonit ću se publici, zahvaliti svima i otići, ali neću dozvoliti više da drugi o tome odlučuju.

A ako si planirao do Splita s političkim objašnjenjima radije uštedi gorivo i kreni s predstavljanjem Rožmana, predugo vam stoji u ormaru. Tvoj Trena.

Svima vama dragi navijači želim zahvaliti na bezbrojnim porukama podrške i sjajnom gostoprimstvu koje sam uživao u našem Mostaru i na svakom koraku diljem naše predivne Herceg-Bosne pa i puno šire. Žao mi je jedino što Vam nismo isporučili desetu titulu prvaka, ali o razlozima ću detaljno kad ovo sve prođe. Zrinjski do smrti."