Italija je moćna, a Turska nemoćna

Engleska, Francuska, Belgija, Portugal, Njemačka, Španjolska, ovisno o preferencijama vrtjele su se reprezentacije koje mnogi vide na vrhu na kraju Prvenstva, ali nekako mali broj njih je vjerovao Talijanima. Kao da su svi zaboravili koliko dugo traje talijanski niz, da je zadnji poraz upisan 2018. godine u Portugalu i da je od onda upisano nevjerojatnih 22 pobjede i pet remija.

Roberto Mancini transformirao je Italiju u jako dobru reprezentaciju koja ima što za reći i ono što je najvažnije, proširio je krug igrača koje može koristiti na daleko veći broj nego što su to činili njegovi prethodnici.

Turci su izgledali jako loše, praktički se nisu sastavili s loptom i odigrali onako kako je Senol Günes najavljivao. Nije tu bilo niti u tragovima borbene, čvrste i snažne Turske koja će se hrabro suprotstaviti Talijanima. Većim dijelom susreta bilo je jasno da razmišljaju isključivo kako sačuvati svoju mrežu i tek ulaskom Cengiza Ündera postali su nakratko opasniji i prema naprijed. Međutim brzo su Talijani to detektirali i u biti odmah spriječili dotok lopte do Cengiza koji se još kao igrač Rome naigrao na ovom stadionu.

Igračem utakmice proglašen je Spinazzola, zasluženo, radio je totalni nered po lijevoj strani i stigao dva puta opasno zaprijetiti. Upravo iz njegovog drugog pokušaja izrodio se pogodak Immobilea, vratar Cakir nakratko je samo spasio svoju mrežu.

Kada smo već kod Cakira, vratar Trabzonspora obranio je dosta toga, bio je prvo ime Turaka, a onda je došao red i na njegovu pogrešku pa je zakuhao treći gol. No Turska je već bila potpuno razbijena, izgubila se u svoj svojoj nemoći i bilo je samo pitanje kada će pasti novi pogodak, ne hoće li pasti.

Još jedan detalj koji je obilježio otvaranje. Nedosuđen kazneni udarac za Italiju nakon igranja rukom. Kasnije je Mario Strahonja objasnio kako je riječ o novim smjernicama, nije bilo namjere igranja rukom i ona nije u neprirodnom položaju iako je dosta odmaknuta od tijela.

Iskreno, već me boli glava od silnih novih smjernica uoči svakog novog natjecanja. Posebno smjernica vezanih uz igranje rukom i kaznene udarce. To se toliko puta mijenjalo da više nitko ne može sa sigurnošću reći je li kazneni udarac ili nije. Potpuno nepotrebno se stvaraju prostori za manipulaciju i povlačenje repova iza utakmica. Ovdje toga neće biti jer je Italija pobijedila, glatko, ali što da nije? Kako vama izgleda to igranje rukom, sumnjivo, za kaznu, ili ne?