Iz New Yorka za Sportnet Lovre Bilonić: Bili smo na generalnoj probi Svjetskog prvenstva

Finale se neće igrati u New Yorku, nego u državi New Jersey. Ali, finale se neće igrati na MetLife Stadium, nego na New York/New Jersey Stadium. U svakom slučaju, lokacija i stadion su savršena slika javne percepcije Fife i američkog kapitalizma.

Igraj na utakmice Copa Americe na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Krenimo od malih detalja. Stadion su skupa napravile i financirale dvije NFL franšize, New York Giants i New York Jets (jesam li spomenuo da stadion nije u državi New York?). Primarna boja Giantsa je plava, primarna boja Jetsa je zelena – što je dovelo do problema, u kojoj boji treba biti stadion? Odluka je pala na bezdušnu i hladnu sivu boju i trenutni MetLife izdaleka izgleda kao napušteno gradilište usred parkinga. Ljepota je očito u očima promatrača.

Stadion je udaljen 15 kilometara od centra New Yorka. Za tih 15 kilometara trebat će vam 50-ak minuta automobilom do stadiona na dan utakmice i to ako imate sreće (lokalna usporedba bi bile relacije Split – Kaštela, Zagreb – Velika Gorica, Rijeka – Opatija, Osijek – Bijelo Brdo). S druge strane, kad dođete do stadiona, parking ne bi trebao biti problem. Naime, kompleks stadiona ima 27 tisuća parking mjesta. Niste krivo pročitali, dvadeset sedam tisuća. Izlazak iz parking kompleksa s 27 tisuća automobila nakon utakmice je upravo kako zamišljate u glavi – kaos i taj luksuz ćete platiti oko 45 dolara po vozilu.

Ako ste mislili da je javni prijevoz bolji, varate se. Stadion ima samo jednu stanicu koja će vas spojiti s civilizacijom i putni kapacitet je do sedam i pol tisuća putnika po satu. Naglasak na "do" jer je sami autor ovih redova čekao na ulazak u vlak preko 40 minuta i to za utakmice za koje navala nije bila ni upola kakva će biti za one na Svjetskom prvenstvu.

Ako vam se ne čeka u automobilu na izlazak ili u redu za vlak – ne brinite! Stadion je direktno spojen s drugim najvećim shopping centrom u SAD-u, American Dreamom. Tako da možete spojiti ugodno s korisnim – nogomet i shopping. Centar je poznat po tome sto ima skijalište(!) i vodeni park, uz tisuće trgovina. Ako niste za trošenje novaca, imamo opciju i za vas. Odmah do stadiona je i trkalište na kojem možete investirati vašu valutu u konje/pse/voćkice i zaraditi koji dolar za otplatiti kartu.

Kako to sve izgleda iz zraka možete vidjeti ovdje. Stadion od 82 i pol tisuće mjesta bez srca i duše s 27 tisuća parking mjesta, lociran usred ničega, spojen jedino sa shopping centrom i kasinom. God bless America and Fifa.

Kako smo se dodirnuli karata, budite spremni na astronomske cijene. Tjedan dana prije prve utakmice na MetLi, ovaj, New York/New Jersey stadionu između Argentine i Čilea najjeftinija karta je 340 dolara. I to nisu dobre karte, te karte su poznatije kao nosebleed tickets. Ili valjda "nosokrvarnice" po našem. Kada je opet natječaj za najbolju novu hrvatsku riječ? Prosječna cijena karte za Copa Americu je 200 dolara i za svaku donekle bolju utakmicu grupne faze ćete platiti minimalno 100 dolara za ulazak. Ako tome dodate troškove transporta do stadiona, parking, hrana, piće – karta od 100 dolara vrlo brzo postane 300 dolara. Ako želite vise pročitati o ovoj temi, Yahoo Sport je napisao zanimljiv članak koji možete pročitati ovdje.

Treba biti pošten i reći da cijena za današnju utakmicu nije samo zbog nogometa, nego zbog Lea Messija. Iako Messi igra MLS i redovno puni američke stadione, sada se vraća na mjesto zločina gdje je izgubio finale Copa America Centenario protiv istog protivnika u lipnju, daleke 2016. godine.

No, dosta priče o Svjetskom Prvenstvu koje se igra za dvije godine, kartama, ždrijebu. Došli smo u New Jersey pogledati utakmicu između Argentine i Čilea, pa hajdemo se usredotočiti na utakmicu i sve oko nje. CONMEBOL je bio velikodušan da odobri Sportnetu novinarsku akreditaciju, pa ćemo imati priliku vidjeti kako sve to izgleda unutar i van stadiona.

Sam dolazak na stadion je potvrdio da će ovo biti domaća utakmica za Argentinu. Svi prilazi stadionu su bili popunjeni bijelo-plavim prugama, ali iskreno govoreći, s obzirom na to da se igra Copa America, atmosfera je vrlo mlaka. Ne znam je li to zbog činjenice što je utorak, ili što je trenutno 30 stupnjeva, ali nema puno tanga. Osim nasumičnih "Argentina, Argentina" ili "Messi, Messi" parola. Nema fešte u zraku, ali nema veze, valjda će biti bolje unutar stadiona.

Jedan od glavnih razloga zbog kojih sam postao "novinar" je besplatna hrana u novinarskim press ložama. Ali čini se da je i tome došao kraj, pa je CONMEBOL odlučio unovčiti i moj mukotrpni rad. 20 dolara za dva (loša) hot-doga? Dabog UEFA osvojila sva Svjetska prvenstva. Pošto je ostalo još tridesetak minuta do početka utakmice, bilo je vrijeme za prošetati se stadionom. U moru argentinskih dresova s brojem deset, naišao sam i na tri poznata dresa u kockicama. Pozdrav Ivanu iz Zagreba i obitelji!

Foto: Lovre Bilonić

Preostalo vrijeme sam odlučio skratiti pokušavajući dobiti sliku iz prvog i zadnjeg reda stadiona. Misija je uspješno obavljena...

Foto: Lovre Bilonić

Foto: Lovre Bilonić

Po mojem subjektivnom mišljenju najveći problem kontinentalnih natjecanja koja nisu na kontinentu je sindrom prijateljske utakmice. Dočim je utakmica natjecateljska, atmosfera na stadionu je snižena na najmanji zajednički nazivnik. Reprezentacije su udaljene tisućama kilometara od svojih pravih navijača i uvezene u drugu državu samo s ciljem da se zaradi koji dolar više. U prvih 45 minuta na stadionu se čulo "uuuuh", "aaaah" i naravno, serenade Messiju. Osim toga malo, čak i premalo za natjecanje ovog kalibra i za aktualnog prvaka svijeta. Dok pišem ove retke, ekipe su u svlačionicama, a na razglasu svira Coldplay – A Sky Full of Stars.

Nemojte me krivo razumjeti, ima navijanja, ima pjesme – ali sve se brzo razvodni. Kada cijeli stadion zapjeva u glas, to zaista zvuči fenomenalno. Najbolji primjer je ovaj video:

Što se tiče same utakmice, Argentina je napadala, Čile se uspješno branio do 88. minute, a onda je Lautaro Martinez ugurao loptu u mrežu nakon kornera. Službenoj potvrdi pogotka prethodila je duga VAR provjera, Copa za razliku od Eura nema sustav poluautomatskog zaleđa i nikad nećemo sa sigurnošću moći tvrditi da je gol regularan. Na stadionu je bilo više od 80 tisuća ljudi, ali cjelokupni dojam je bio kao da se igrala obična prijateljska utakmica.