Na današnji dan: Rođendan slavi jedan od najboljih talijanskih igrača u povijesti

Napadač i veznjak u jednom, igrač nevjerojatnih tehničkih mogućnosti, sjajnog pregleda igre, ali i nosa za gol, Roberto Baggio, rođen je u Caldognu 18. veljače 1967. godine. Baggio je mogao s loptom sve, činio je momčad boljom i uz njega su svi izgledali bolje.

Koliko je bio veliko igračko ime i koliko su ga navijači obožavali, govori podatak da je 1999. godine u Fifinom izboru za najboljeg igrača stoljeća završio na četvrtom mjestu. Ispred njega bili su samo Pele, Diego Maradona i Eusebio, a u leđa su mu gledali brojni velikani.

Još u dječačkim danima bilo je jasno o kolikom je talentu riječ. U mladoj momčadi Vicenze postigao je 110 golova u 120 utakmica i za prvu momčad debitirao je već s 15 godina, a vrlo brzo postao je glavni igrač kluba i pomogao mu u ulasku u Serie B.

U Vicenzi se nije dugo zadržao, sjajne igre donijele su mu transfer u Fiorentinu koja ga je uzela ispred nosa Juventusu. No vrlo brzo uslijedio je šok, teška ozljeda križnog ligamenta u susretu protiv Riminija i crne riječi liječnika kako nikada više neće moći igrati nogomet.

Unatoč teškoj ozljedi samo dva dana prije dolaska u Fiorentinu, u Firenzi ga se nisu htjeli odreći, osigurali su mu odlazak u Francusku na operaciju koja je u tim danima bila i dosta riskantna i bilo je upitno hoće li biti uspješna. "Morao sam na vrlo riskantnu operaciju gdje su mi morali bušiti koljeno i ligamente šivati s 220 šavova. Kako sam alergičan na sva sredstva protiv bolova, bio sam mjesecima u totalnoj agoniji, ali izdržao sam zbog strasti za nogometom", istaknuo je Baggio.

Propustio je gotovo dvije sezone i nakon umirovljena istaknuo da bi možda igrao jednom ili dvaput godišnje da je pristajao na nastup bez bolova. Igrao je u Fiorentini pet sezona, a onda je preselio u Juventus, u tada najvećem transferu u povijesti, čiji je dres također nosio pet godina. Slijedili su transferi u Milan, Bolognu, Inter i na kraju Bresciju u kojoj je zaključio karijeru.

Kada su u pitanju nastupi u dresu reprezentacije, svi će se uvijek sjetiti Svjetskog prvenstva u SAD-u. Italija je tamo bila dosta loša u grupnoj fazi, niti Baggio nije bio ništa bolji, a onda je proigrao u nokaut dijelu gdje je zabio pet golova koji ostaju u sjećanju.

U osmini finala zabio je dva gola Nigeriji u pobjedi 2:1, zatim pobjednički gol Španjolskoj u slavlju 2:1 i još dva gola u polufinalu protiv Bugarske. Italija je imala velikih problema s ozljedama, ali vukao ju je do finala gdje je igrao ozlijeđen i bio među onima koji su promašili penal u raspucavanju.

S Juventusom je osvojio Kup Uefe 1993. godine te dvostruku krunu 1995., a Milanom je bio prvak sljedeće sezone, a s reprezentacijom igrao finale Svjetskog prvenstva. Osvojio je brojna individualna priznanja i smatra se jednim od najboljih talijanskih igrača svih vremena.