Nizozemski genij i „ambasador“ totalnog nogometa

Nogomet kakav danas gledamo zasigurno ne bi izgledao jednako, da ga nije igrao veliki Johan Cruyff. Ponudio je novitete u igru, postao idolom mnogim nizozemskim, europskim, pa i svjetskim nogometašima, koji su uživali u njegovoj igri i pokušavali ju vjerodostojno primijeniti na sebi te tako omogućio daljnje širenje njegove genijalnosti na predstojeće generacije nogometaša.

Nogometni put velikog majstora

Rodio se u nizozemskoj prijestolnici te je sukladno tome karijeru i počeo u amsterdamskom Ajaxu. Klubu se priključio na dan kada je napunio deset godina te se kroz godine koje su prolazile razvijao u pravog nogometnog dragulja. Sa 17 godina je debitirao u prvoj momčadi kluba, u istoj sezoni je zabio prvi hat-trick te s 25 golova u 23 utakmice predvodio Ajax do titule nizozemskog prvaka.

Ajax je s Cruyffom u sastavu i najboljim nogometnim strategom prošlog stoljeća Rinusom Michelsom, bio u usponu, dvije godine u nizu osvajaju Eredivisie, uslijedile su i dvostruke krune (nizozemski kup), ali i poraz od Milana u finalu Kupa prvaka. Tri godine u nizu (1971.-1973.) Ajax se igrajući Michelsov tzv. totalni nogomet penjao na nogometni krov Europe, ponajviše zahvaljujući tom genijalnom igraču s brojem 14. Padali su redom: Panathinaikos, Inter i Juventus.

Nakon te sezone potpisao je za tada rekordnih 920 tisuća funti za Barcelonu i u prvoj sezoni osvojio naslov prvaka Španjolske. Europskih naslova s katalonskim velikanom je nedostajalo, pa će vječno ostati pitanje, je li njegov odlazak iz Ajaxa bio uopće mudar potez i koliko bi naslova prvaka Europe Ajax sada imao, da je Cruyff ostao igrati.

U međuvremenu je Cruyff s reprezentacijom Nizozemske osvojio drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Zapadnoj Njemačkoj 1974. godine, nakon što su poraženi u velikom finalu od domaćina tog natjecanja. Poznata je nizozemska „sreća“ u samoj završnici velikih natjecanja, a kao svojevrsnu utjehu za poraz u finalu Cruyff je dobio nagradu za najboljeg igrača turnira. Dvije godine kasnije je na Europskom prvenstvu u Jugoslaviji osvojio drugu, ujedno i posljednju medalju s reprezentacijom. Nakon poraza od Čehoslovačke u polufinalu nakon produžetaka, na isti način su došli do brončanog odličja protiv domaćina. Ukupno je Cruyff za Oranje zabio 33 pogotka u 48 nastupa.

Njegova klupska karijera nije bila toliko dinamična i jaka, kao što je to bio slučaj na samim počecima. Otišao je u SAD, kako bi nakon Pelea i on mogao donekle promovirati američku nogometnu ligu. Vratio se potom u Primeru, odigravši deset utakmica za Levante te se uputio prema klubu, gdje je i počela njegova magija. Nakon dvije sezone se odlučio da ipak neće svoj nogometni put završiti kako ga je i započeo, već je posljednju utakmicu odigrao u dresu ljutih rivala Feyenoorda.

Već godinu dana poslije okušao se u trenerskim vodama, preuzevši klupu svog najdražeg kluba. S Ajaxom je pak osvojio „samo“ dva nizozemska kupa i Kup pobjednika kupova, da bi zasjeo na klupu vjerojatno drugog mu najdražeg kluba, Barcelone. S Blaugranom je osvojio četiri naslova prvaka Španjolske te Kup prvaka 1992. 13 godina pauzirao je od trenerskog posla, da bi 2009. vodio reprezentaciju Katalonije.

Nogometni revolucionar i uzor mnogim naraštajima

Neizmjeran je njegov doprinos nogometu kao sportu. Prije svega prvi je igrač koji je nastupao u prvoj momčadi s brojem većim od 11. Njegova 14-ica postala je najobožavaniji broj u Nizozemskoj 1970-ih, a i razlog je što su brojni veliki igrači poslije Cruyffa uzimali upravo taj broj.

Bio je pionir nogometne taktike, koja je revolucionalizirala cijeli sport – tzv. Totalni nogomet. Svaku taktičku zamisao velikog Rinusa Michelsa Cruyff je na terenu provodio u djelo, a vrhunski rezultati su bili neizbježni. Izumom, upotrebom i daljnjim razvojem totalnog nogometa, stvorio se nogomet koji danas gledamo, kojeg bi ipak morali opisati drugačijim epitetom. Brza i nagla zamjena igrača na terenu, križanja i mijenjanje pozicija bila je samo podloga za uvijek otvorenu poziciju za Cruyffa, koji je nemilosrdnu spremao loptu u protivničku mrežu. Bio je izvrstan strijelac, ali i virtuoz s loptom. Imao je odličnu kretnju, izuzetan dribling, kojeg ne očekujete, a loptu oduzeti iz njegovih nogu jednostavno je bila nemoguća misija.

Tako je na spomenutom SP-u u Zapadnoj Njemačkoj izveo potez, kojeg svijet do tada nije imao priliku vidjeti, a i danas se zove „Cruyffov okret“. Danas naoko jednostavan i proziran potez prije nešto više od 40 godina bila je prekretnica u nogometu i jasan dokaz, da se virtuoznost može ogledati i vidjeti i na nogometnim terenima. Koliko je neočekivan i tada senzacionalan taj njegov prvi okret bio, govori i sama „žrtva“ njegovog poteza, Šveđanin Jan Olsson:“Igram nogomet na profesionalnoj razini već 18 godina, ali taj trenutak protiv Cruyffa je bio onaj kojim ću se najviše ponositi. Mislio sam da ću bez problema doći do te lopte, ali me prevario. Nisam bio ponižen, jer nisam imao šanse. Jednostavno je bio genijalan“

Neki će upravo Cruyffa, ali onoga iz trenerskih dana, smatrati i začetnikom Barcelonine kombinatorne igre. Takvog stava je bio primjerice Jürgen Klinsmann: “Barcelona se nije rodila proteklih nekoliko godina. Ovakav stil igre koji oni igraju rodio se sredinom 90ih pod Cruyffom. Ali je trebalo 20 godina, da se to dogodi i da se svi možemo diviti tome.“

S neba nas gleda još jedna legenda

Cruyff je bio legendaran nogometaš, izuzetan sportaš i vrsni strateg. Nije bio neki ekscentrik niti je bio problematičan unutar i van nogometnih borilišta. Igrao je nogomet i uživao je u tome. Postao je idolom mnogim prošlim i sadašnjim nogometašima te je jedan od onih koji je ovu igru koju danas poznajemo učinio boljom i zanimljivijom.

U listopadu prošle godine dijagnosticiran mu je rak pluća, kao posljedica višedesetljetnog pušenja. Izjava koju je na tu temu dao svakako je jedna od onih, od koje ćete se naježiti: “Nogomet mi je donio sve što imam u životu, a duhan će mi to sve oduzeti.“ Naposljetku se ta tvrdnja i obistinila te je veliki Cruyff napustio ovaj svijet u 69. godini života.

Njegovim imenom nazivaju se sveučilišta u Amsterdamu, Groningenu i Tilburgu, nizozemski Superkup se igra u njegovo ime, pa čak je prje šest godina i jedan asteroid dobio ime po njemu. Zabio je 369 golova u 661 odigranoj utakmici, ima ukupno 37 trofeja kao igrač i kao trener, tri puta je bio igrač godine, a posljednji izdisaj mu je bio u jednom od gradova, gdje je izgradio svoje ime i svoju karijeru, u Barceloni. Katalonija mu je kao njegova druga zemlja, o čemu dovoljno govori podatak da je sinu dao katalonsko ime. Riječ je o igrači i sportašu uopće, o kojemu će stari pripovjediti mlađim naraštajima i koji kao igračka legenda nikada neće umrijeti.

Sve što mu sada možemo reći, uz sve već izrečene pohvale i hvalospjeve je: “Hvala. Počivaj u miru!