Od Pelea do propasti: kako je Amerika još jednom ubila nogomet

Amerika i nogomet, ljubav koja nikad nije procvala, a toliko puta se pokušavala "posaditi". Još tamo (tko je gledao "Montevideo") kad je menadžer Armando Assante pokušavao tadašnju reprezentaciju Jugoslavije kupiti šuškanjem dolara, do ove nove ere s Leom Messijem kao brandom. Međutim, ne ide, pa ne ide…

Ove asocijacije odvest će nas skoro pola stoljeća unatrag i priču o nezaboravnom Cosmosu. Precizan datum početka nemoguće je utvrditi, ali recimo da je krenulo od 1977. godine, tadašnje lige zvane NASL, koja je, kao danas Saudijska, izgledala kao Eldorado svjetskog nogometa, tražeći (još jedna sličnost) već pomalo potrošene i umorne svjetske klase, ali i dalje gladne milijunskih ugovora. Tadašnji "Messiji" nisu bili ništa manje glamurozna imena – Franz Beckenbauer, svjetski prvak s Njemačkom, Giorgio Chinaglia, bad boy iz Lazija za privlačenje talijanskih Njujorčana, ali iznad svih jasno – Pele!

Cosmos su mnogi, ne bez razloga, nazivali nogometnim Harlem Globetrottersima, u svojim svjetskim turnejama dotakli su tako čak i naš Poljud (pobijedili Hajduk 1:0). Tako moćan sastav, jasno, nije imao dostojnog rivala u NASL i za vrijeme te kratke i uspješne epizode okitili su se sa tri naslova prvaka. Postali su ikone "Velike jabuke" svog vremena, često nastupali pred publikom dostojnom NFL doigravanja, bili stalni gosti već mitskog Studia 54. Digresije radi, sličnu misiju će nešto poslije u malom nogometu imati i odbjegli, nikad prežaljeni "bijeli sedam" Slaviša Žungul.

"Bilo je to najljepše razdoblje moga života. Živio sam pokraj Central Parka u najatraktivnijem gradu na svijetu. Što se nogometa tiče, bili smo zaista pioniri, u vremenu kad je NASL angažirala najveće zvijezde, osim nas, tu su bili još Johan Cruyff, George Best, Gerd Müller", ispričao je puno godina kasnije "Kaiser Franz" za Sports Illustrated.

No, bajka zvana Cosmos bila je samo iluzija, unaprijed osuđena na propast. "Jurili su kao mnogi projekti smišljeni zbog brzog i velikog profita, ali jurili su prema – nigdje", pisano je tada. Osnovani od Warner Communications, kao u nekom holivudskom scenariju. Doduše, prvu utakmicu odigrali su protiv Dallasa, na Downing Stadiumu u Harlemu, a ono što je izgledalo kao trava bio je – zeleni sprej poprskan po zemlji. Prije ulaska Warnera, Cosmos su bili diletantska ekipica, a najveći prihod imali od prodanog čipsa za stotinjak posjetitelja. I onda slijedi opisana eksplozija, dolazak "O Rei", velikog Pelea, te ostalih asova masno plaćenih od Warnera, ali u zemlji gdje pored footballa, košarke, hokeja i baseballa, soccer nije imao nikakvih dugoročnih izgleda za preživljavanje. Ništa nije pomoglo, a kako i bi, kad je čak i sam Pele u svom ugovoru, umjesto nogometaš, imao naziv "recording artist", dakle, otprilike se može više govoriti o nekoj vrsti cirkusa. Bogati sponzor je svašta pokušavao, plaćao VIP-ove da posjete utakmice, pa su tako "navijači" Cosmosa postali Henry Kissinger, Mick Jagger, Robert Redford, Steven Spielberg (vrlo sličnu marketinšku akciju danas provodi talijanski Como).

Početak kraja bio je tad slavni film "Escape to victory", u kojem glumac Pele izvodi čudesne škarice, a govori o istinitom događaju iz Drugog svjetskog rata. A nakon što je u tri sezone Cosmosa zaradio više nego u cijelom životu u Santosu, Pele je objavio odlazak, a u NASL od 24 momčadi ostale su – dvije. Kad je 1985. godine Warner stigao do minusa od 30 milijuna dolara u svom poslu sa Cosmosom, vrag je odnio šalu i bilo je vrijeme da se zatvori dućan.

Sličan scenarij i rasplet, očekuje vjerojatno i pompozno Svjetsko prvenstvo klubova. Nogomet, ponekad, jest umjetnost. Ali tamo gdje je umjetan, brzo završi bankrotom.