"Poštenje i zajedništvo su davno izgubljeni"

Frankfurter Allgemeine Zeitung Petrića u uvodu predstavlja kao jednog od krucijalnih igrača momčadi Martina Jola, koji je svojim pogotcima i asistencijama izravno doveo Hamburger do borbe za naslov prvaka Njemačke. Petrić je naime u svojoj premijernoj sezoni za njemački klub u 16 nastupa postigao osam pogodaka, "podebljana" i s isto toliko asistencija.

"Smatram da vrhunskom napadaču nije potrebna doza arogancije nego nogometni vic. Arogantni napadač može postati egoist, a to nikako nije dobro. U igri sudjeluje cijela momčad, a ne samo jedan pojedinac", započeo je, te ipak potvrdio kako je najljepši osjećaj sam proslaviti zgoditak. Uputio je potom njemačku javnost u najspektakularniji potez svoje karijere. "Osjećaj sreće nakon postignutog zgoditka je uistinu nešto neopisivo, no još mi je spektakularnije od postizanja pogodaka bilo kada sam 2006. u dresu Basela protiv Nancyja u Kupu Uefe u sudačkoj nadoknadi zamijenio isključenog vratara, budući da smo obavili sve tri izmjene i - obranio jedanaesterac. Taj osjećaj nikada neću zaboraviti."

Razgovor je nastavljen na temu prelaska iz dortmundske Borussije u sadašnji klub i loš glas koji ga je tada pratio. "Navijači su me simpatizirali i u Baselu i Dortmundu, nikada nisam bio problematičan igrač. Loš glas me počeo pratiti neposredno prije transfera u HSV, a glavni su protagonisti toga bili, nažalost, ljudi iz bivšega kluba. Nazvao me kasnije tadašnji trener Jurgen Klopp i ispričao se, pa je sada sve to iza nas. Pokušavam biti što korektniji u odnosu s ljudima i mislim da u tome uspijevam, pa me boli kada me bez potrebe blate"

"Moj je san oduvijek bio postati nogometaš; roditelji su mi jednom prilikom rekli da sam već s četiri godine imao prvu loptu, a od nje se nisam odvajao ni kada je bilo vrijeme za počinak. Svim sam prijateljima pričao o svojim planovima za budućnost, a oni su se samo zdušno smijali", pričao je Mladen o svojim mladenačkim danima. "Nogomet sam naučio igrati na gumenoj podlozi u švicarskom Neuhofu, a u prosincu sam prevalio kilometre i kilometre kako bih se vratio i ponovno vidio to prekrasno selo. Bio sam dobar ulični igrač i to mi sada puno koristi."

Na pitanje novinara okarakterizirao je i svoju igru te ju usporedio s onom njegovog napadačkog kolege Ivice Olića. "Mnogi smatraju kako na terenu ne dajem sve od sebe, ali to nije istina. Možda ne trčim poput Ivice Olića, uostalom u Bundesligi to nitko ne radi, taj čovjek ima pluća poput konja. Po pretrčanoj kilometraži koju nam daju na uvid nakon svakog susreta se može lijepo vidjeti da sam negdje u sredini."

Na red za komentiranje došla je i tekuća sezona HSV-a. "Kao momčad, morate znati, ne gledamo samo na prvenstvo, aktivni smo na sva tri polja, premda nam je najvažnije osigurati mjesto koje vodi u Ligu prvaka sljedeće sezone. Trener Martin Jol ima velike zasluge u do danas odličnoj sezoni, probudio je u momčadi istinski timski duh i sada se svi držimo zajedno, poput jata. On je izuzetan čovjek i vrhunski trener", sipao je komplimente na račun svoga šefa struke te istaknuo kako u današnjem modernom nogometu upravo ta ljudska komponenta, momčadski duh i poštenje sve više izumire.

"Nogomet svakim danom sve više postaje puki posao, ponekad i prljavi posao. Sve se vrti oko novca, igra je puna kojekakvih menadžera i savjetnika kojima je sport na zadnjem mjestu. Mladim nogometašima obećavaju brda i doline, a nakon prvog transfera im se više nikada ne jave. Istinske nogometne vrijednosti su već davno izgubljene, poštenje i zajedništvo u spoju s nogometnom igrom ćete danas teško pronaći", sentimentalno je progovorio i koju riječ rekao i o planovima s HSV-om.

"Uvijek sam sanjao o igranju u Španjolskoj ili Engleskoj, no prvi puta se nisam potrudio razmišljati što bi moglo uslijediti upravo kada sam stavio potpis na ugovor s HSV-om. Mogao bih ovdje ostati i dulje vrijeme, no nikada ne znate što vas životu čeka. Možda jedan od faktora bude i trener koji me neće simpatizirati, pa ću otići."

Za kraj je istaknuo obitelj kao glavnu potporu u životu i sportu, te se posebno zahvalio ocu na svoj pomoći koju mu je pružio. "Bio sam u karijeri u mnogo teških situacija i želio bih se stoga javno zahvaliti ponajprije ocu koji je zajedno sa mnom sve to prolazio i pomagao mi u ključnim momentima. Prije sam čak išao u crkvu svake nedjelje, danas imam previše obaveza pa ne stignem, no zahvaljujem Bogu svake večeri, prekrižim se prije izlaska na travnjak, a sve to dolazi iznutra."