Originalno

Predstavljamo Rusiju: Uigranost neće biti problem, samo četvorica iz inozemstva

Rusija je ponovno smještena u skupinu s Belgijom s kojom ima loša iskustva iz kvalifikacija, ali s Fincima i Dancima "potući" će se za prolaz u sljedeću fazu natjecanja...

Reprezentacija koja već ima kontinuitet rada s istim izbornikom, dosta je neugodna, ali opet ne i sam vrh, je Rusija. Nikako se ne smije otpisati i podcijeniti, ali Rusija ima svoje limite i ne treba očekivati neka čuda.

Na prošlom Svjetskom prvenstvu bila je domaćin i došla je do četvrtfinala gdje je bolja bila Hrvatska i eliminirala ju je s turnira. No koliko su Rusi neugodni, najbolje su osjetili Španjolci koje su eliminirali u osmini finala. Riječ je o čvrstoj reprezentaciji koja ima dosta iskustva i može se dobro braniti, a naprijed ima kvalitetu u Artjomu Dzjubi, Aleksandru Golovinu, Alekseju Mirančuku, Denisu Čeriševu, igračima koji imaju i dosta jakih utakmica u nogama.

I dalje je velika snaga Rusije to što najveći dio igrača igra u ruskom prvenstvu, reprezentacija je dugo na okupu, izbornik je isti već pet godina i neće trebati trošiti puno vremena na uigravanje. Svega četvorica igraju u inozemstvu i to branič Fjodor Kudrjašov u Antalyasporu, Golovin je kod Nike Kovača u Monacu, Mirančuk je u Atalanti, a Čerišev u Valenciji. Čak ne možete pronaći niti ligu u kojoj igraju dvojica Rusa.

Europska prvenstva

Prvi samostalni nastup na europskim prvenstvima Rusija je imala 1996. godine u Engleskoj. U teškoj skupini s Njemačkom, Češkom i Italijom završila je na četvrtom mjestu s jednim osvojenim bodom. On je stigao u zadnjem kolu protiv Češke u susretu u kojem je viđeno šest golova. Česi su poveli s 2:0, Rusija napravila preokret golovima Aleksandra Mostovoja, Omarija Tetradzea i Vladimira Besčastniha, ali Vladimir Šmicer golom u 88. minuti spašava Čehe. Bilo je to u zadnjem kolu kada su već otpali iz igre za prolaz, u prvom kolu poraženi su od Talijana 2:1 (Cimbalar), a u drugom kolu od Njemačke s 3:0.

Na Euro 2000. Rusi se nisu plasirali, a četiri godine kasnije u Portugalu ponovno su završili na zadnjem mjestu u skupini. Krenuli su 1:0 porazom od Španjolske, zatim ih je Portugal svladao s 2:0 da bi u zadnjem kolu svladali Grke s 2:1. Manje od 20 minuta Rusima je trebalo da povedu s 2:0 golovima Dmitrija Kiričenka i Dmitrija Bulikina, a gol Vryzasa za konačnih 2:1 bo je Grcima vrijedan prolaza.

Najbolji rezultat Rusi su ostvarili 2008. godine kada su završili kao treći. Bila je to najbolja ruska generacija od raspada SSSR-a, predvođena Žirkovom, Aršavinom, Pavljučenkom, Zirjanovim, koja je odradila sjajan posao. Otvaranje je bilo jako loše, upisan je visok 4:1 poraz od Španjolaca (Pavljučenko) da bi oporavak stigao u drugom kolu protiv Grka koji su svladani 1:0 golom Zirjanova. U zadnjem kolu u utakmici na sve ili ništa Rusija je u Innsbrucku golovima Pavljučenka i Aršavina s 2:0 svladala Švedsku. Četvrtfinale Rusima je donijelo Nizozemsku i dramu koja je okončana 3:1 pobjedom u produžetku. Pavljučenko je doveo Rusiju u vodstvo, ali u završnici regularnog dijela Van Nistelrooy poravnava. U produžecima Dmitri Torbinski i Aršavin odvode Ruse do velike pobjede. U polufinalu su ponovno išli na Španjolsku te su opet glatko poraženi, ovaj put 3:0.

Sudbina je i treći put zaredom spojila Ruse i Grke u skupini 2012. godine u Poljskoj, a Rusi nisu prošli u nokaut fazu. Skupina se činila prolaznom i krenulo je sjajno za Rusiju koja je s 4:1 svladala Češku uz dva gola Akana Dzagoeva te po jedan Romana Širokova i Pavljučenka. Nakon toga je uslijedio remi s Poljskom uz još jedan gol Dzagoeva te je odlučivalo zadnje kolo s Grcima. Tu su Rusi podbacili i porazom 1:0 ostali prekratki u borbi za četvrtfinale.

Na prošlom Europskom prvenstvu u Francuskoj potpuno su razočarali. Početak je bio obećavajuć, remizirali su 1:1 s Engleskom golom Vasilija Berezuckog u 92. minuti, ali nakon toga gube od Slovačke 2:1. Već na poluvremenu bili su u minusu 2:0 te je deset minuta prije kraja Denis Glušakov samo smanjio na 2:1. U zadnjem kolu za prolaz su trebali pobjedu protiv Walesa, ali poraženi su 3:0 i završili na četvrtom mjestu dok su tri prošla dalje.

Kvalifikacije

Rusi su kvalifikacije prošli lakoćom. Zauzeli su drugo mjesto u skupini s osam pobjeda i dva poraza, iza nedodirljive Belgije koja je bila stopostotna. To znači kako je Rusija po dva puta svladala Škotsku, Cipar, Kazahstan i San Marino, ostvarila gol razliku 33:8, a od Belgije je gubila 3:1 odmah na startu kvalifikacija (Čerišev) te 4>:1 (Dzikija) kada je već bilo jasno da Belgija i Rusija idu na Euro. Najbolji strijelac Rusije u kvalifikacijama bio je Dzjuba s devet postignutih golova.

Izbornik

Na klupi Rusije već pet godina sjedi iskusni Stanislav Čerčesov. Čerčesov je bivši reprezentativac Sovjetskog Saveza i kasnije Rusije, a igračka karijera vezana mu je u najvećoj mjeri za moskovski Spartak i Tirol iz Innsbrucka. Za Rusiju je branio na Svjetskom prvenstvu 1994. i Europskom prvenstvu 1996. godine, a skupio je 39 nastupa.

Trenersku karijeru započeo je u Austriji u Kufsteinu nakon čega je preuzeo Wacker Innsbruck. 2006. godine vraća se u Rusiju i preuzima ulogu sportskog direktora u moskovskom Spartaku, ali već u sljedećoj sezoni imenovan je novim trenerom, Osim u Spartaku, radio je u Sočiju, Tereku, Amkaru iz Perma i moskovskom Dinamu, a u listopadu 2015. godine preuzima Legiju s kojom osvaja dvostruku krunu. Bila je to dobra preporuka Savezu da ga postavi za novog izbornika nakon što je Slucki podnio ostavku. S Rusijom je uspio izboriti nokaut fazu na Svjetskom prvenstvu, a te 2018. godine imenovan je trenerom godine od strane Ministarstva sporta.

Zvijezda

Iako je Dzjuba nedvojbeno najopasniji i onaj koji je zadužen za golove, Rusi imaju velika očekivanja od Aleksandra Golovina. Tek su mu 24 godine, a imate osjećaj da je tu u vrhu već puno godina. Kao mlad i talentiran igrač brzo se probio u moskovskom CSKA, pokazivao je velik potencijal i vrlo brzo je postao jedan od ključnih igrača.

Sve je to dovelo do pojačanog interesa inozemnih klubova te je na kraju završio u Monacu koji je u ruskom vlasništvu pa su pregovori bili lakši. Godinu dana ranije bio je pred vratima Arsenala, interes je pokazivao i Chelsea, ali transfer se nije dogodio. 2018. godine u rekordnom transferu preselio je u Monaco gdje je u početku bilo problema i s prilagodbom i s ozljedom, ali se ipak prometnuo u važnog člana momčadi.

Ove sezone skupio je 20 nastupa u prvenstvu te postigao pet golova uz devet asistencija, a propustio je čak četiri mjeseca u komadu zbog problema s mišićem. U tih 20 nastupa 11 puta je krenuo od prve minute, ali nijednom nije na terenu proveo svih 90 minuta.