Predstavljamo Španjolsku: Ambicije visoke kao uvijek, Enrique stavlja momčad ispred svega

Trostruki europski prvaci Španjolci i na ovo Prvenstvo dolaze s najvišim ambicijama. Na svako natjecanje idu s ciljem osvajanja trofeja, pa tako i sada iako je Luis Enrique dosta prošarao kadar, izostavio je neke koji nisu u dobroj formi ili se jednostavno ne uklapaju u njegovu priču, a svakako najzvučniji je izostanak Sergija Ramosa koji je imao dosta problema s ozljedama ove sezone.

Enrique ima taj luksuz da ima vrlo širok bazen iz kojeg može birati igrače, a da mu pritom kvaliteta ne pati. Ima i taj luksuz da može složiti iznimno snažnu reprezentaciju koja kandidira za titulu prvaka, a da pritom na popisu nema niti jednog igrača madridskog Reala.

Čak polovica igrača koje je Enrique pozvao ima deset i manje nastupa u reprezentativnom dresu, no to ne znači da su oni neiskusni, dapače, sve su to igrači koji u nogama imaju niz velikih i jakih utakmica, igraju u najjačim ligama svijeta i pod normalno im je konstantno biti pod pritiskom i izvlačiti maksimum od sebe.

Svakako najzvučniji debitant je Aymeric Laporte koji je u zadnji trenutak dobio dozvolio za nastup u dresu Španjolske. Laporte je onaj koji bi trebao nadomjestiti Ramosa koji je rekorder po broju nastupa, kapetan, ali bio bi veliki rizik voditi ga na Europsko prvenstvo, a da ne znaš što možeš očekivati, hoće li biti spreman, hoće li uhvatiti formu...

I dok su Realovi igrači ostali bez pozivnice, Barcelonina su trojica u rosteru i to dvojica najstarijih igrača na popisu (Jordi Alba i Sergio Busquets) kao i onaj najmlađi (Pedri). Nekada su ti klubovi imali monopol i davali najveći broj reprezentativaca, a danas ih više dolazi iz Manchester Cityja nego iz Barce i reala zajedno. Barem u ovom trenutku dok Eric Garcia ne bude službeno predstavljen kao novi igrač Barcelone.

Europska prvenstva

Španjolskoj će ovo biti 11. nastup na europskim prvenstvima, a tri titule prvaka najbolji su doseg. Već u debiju 1964. godine Španjolska je kao domaćin završnice otišla do kraja. Tada se na završnici igralo tek polufinale i finale, a Španjolci su prvo svladali u produžecima Mađarsku golom Amancija u 112. minuti da bi također s 2:1, ali u 90 minuta, u finalu svladan Sovjetski Savez golovima Perede i Marcelina.

Drugu titulu Španjolska je osvojila 2008. godine kada je izdominirala Prvenstvom, upisala sve pobjede izuzev jednog remija. Remi u 90 minuta upisan je u četvrtfinalu gdje je odigrala 0:0 protiv Italije i tek na jedanaesterce prošla dalje. Junak Španjolske bio je Iker Casillas koji je obranio udarce Danielea De Rossija i Antonija Di Natalea.

Zadnja titula je ona iz 2012. godine kada je Španjolska u kvalifikacijama bila stopostotna, a na završnici upisala četiri pobjede i dva remija. Ponovno je remizirala s Italijom, ovaj put u skupini odigravši 1:1, Hrvatsku je svladala jedva 1:0 golom Navasa iz 88. minute, a još uvijek se sjećamo zicera koji je kod 0:0 propustio Ivan Rakitić. U polufinalu Španjolci su na jedanaesterce izbacili Portugal da bi u finalu pregazili Italiju s 4:0.

Još je jednom Španjolska bila u finalu, 1984. godine kada je uz dosta muke golom Macede u 90. minuti prošla skupinu, zatim u polufinalu svladala Dansku da bi u finalu Francuska bila jača i potvrdila status dominantne reprezentacije u tom trenutku.

Kvalifikacije

Španjolci su rutinski prošli kroz kvalifikacije osvajanjem prvog mjesta u svojoj kvalifikacijskoj skupini. Glavni konkurent bila je Švedska koja je zauzela drugo mjesto, iza su ostali i Norvežani i Rumunji dok su Farski Otoci i Malta bili ionako autsajderi skupine.

U prvih šest kola Španjolci su upisali isto toliko pobjeda, a pobjednički niz stao je u Oslu gdje je Norveška izvukla remi 1:1. Španjolska je vodila od početka drugog dijela golom Saula Nigueza da bi u 94. minuti Joshua King iz kaznenog udarca izjednačio na 1:1.

Turneja po Skandinaviji nastavljena je tri dana kasnije novim remijem, ovaj put u Švedskoj gdje je Španjolska bila na rubu poraza. Šveđani su vodili golom Marcusa Berga iz 50. minute, ali u 92. minuti Rodrigo je donio bod Španjolskoj.

Na kraju su Španjolci ostvarili pet bodova više od drugoplasiranih Šveđana i rutinski su prošli na završnicu. Za kraj kvalifikacija Španjolci su u studenom 2019. godine postigli čak 12 golova u susretima s Maltom i Rumunjskom.

Izbornik

Osim što ima uspješnu trenersku karijeru, Luis Enrique imao je i sjajnu igračku karijeru. Igrao je u najvećim klubovima, reprezentaciji, osvajao trofeje, a to je nastavio i kao trener.

Enrique je karijeru započeo u rodnom Gijonu gdje je u dresu Sportinga napravio prve igračke korake, tamo je i započeo profesionalnu karijeru te igrao do 1991. godine kada je preselio u madridski Real. Iako je u Madridu u pet godina bio standardan i skupio preko 200 utakmica, nakon prelaska u Barcelonu kao slobodan igrač, priznao je da nije osjećao u Madridu a ga dovoljno cijene. U Barceloni su ga itekako cijenili unatoč skepsi na početku, a što je osjećao prema Realu, pokazao je kasnije proslavom gola u dresu Barcelone.

U igračkoj karijeri nastupao je u dresu samo tri kluba, a kada je postao svjestan da sve teže drži korak s onima mlađima, s 34 godine otišao je u mirovinu.

Trenersku karijeru započeo je u drugoj Barceloninoj momčadi nakon čega je 2011. godine preuzeo prvi veliki posao, sjeo je na klupu Rome. Tamo se nije dugo zadržao, a prije nego je preuzeo Barcelonu 2014. godine,. s uspjehom je vodio Celtu. S Barcelonom je osvojio dvije titule prvaka Španjolske i tri Kupa kralja, a 2015. godine osvojio je čak pet trofeja.

Sve to bila je dovoljna preporuka da preuzme i španjolsku reprezentaciju.

Zvijezda

Španjolska je prije svega sjajna momčad koja izbaci pojedinca i nerijetko je kroz povijest izgledala baš tako, bez one zvijezde koja odskače od drugih. Zadnjih godina bio je to Sergio Ramos kao istinski vođa ove reprezentacije, kapetan i igrač koji je bio pravi autoritet u svlačionici.

Danas nema Ramosa, a njegovu ulogu kapetana preuzeo je Barcelonin veznjak Sergio Busquets, ujedno i u klubu jedan od zamjenika kapetana. Busquets je ujedno drugi najstariji igrač reprezentacije nakon Jordija Albe te igrač s daleko najviše nastupa u reprezentativnom dresu u izostanku Ramosa.

Riječ je o igraču koji je cijelu karijeru proveo u Barceloni za koju je nastupio preko 600 puta, a u dresu španjolske reprezentacije ubilježio je već više od 120 nastupa. Iskustva ima napretek, prošao je sve, naosvajao se trofeja i još uvijek ima što za ponuditi.

U dresu reprezentacije debitirao je 28. ožujka 2009. godine kada je zamijenio Davida Silvu u susretu protiv Turske. Dosad je postigao dva pogotka i to oba u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2016. godine. Jedan je zabio Makedoncima, a jedan Bjelorusija u glatkim pobjedama Španjolske.

Susreti protiv Hrvatske

Prijateljska 1994.: Španjolska - Hrvatska 0:2 (Robert Prosinečki, Davor Šuker)
Prijateljska 1999.: Španjolska - Hrvatska 3:1 (Vicente Engonga, Fernando Hierro, Dani Garcia / Davor Šuker)
Prijateljska 2000.: Hrvatska - Španjolska 0:0
Prijateljska 2006.: Španjolska - Hrvatska 2:1 (Mariano Pernia, Fernando Torres / Niko Kranjčar)
EURO 2012.: Hrvatska - Španjolska 0:1 (Jesus Navas)
EURO 2016.: Hrvatska - Španjolska 2:1 (Nikola Kalinić, Ivan Perišić / Alvaro Morata)
Liga nacija 2018.: Španjolska - Hrvatska 6:0 (Saul Niguez, Marcos Asensio, Lovre Kalinić ag, Rodrigo, Sergio Ramos, Isco)
Liga nacija 2018.: Hrvatska - Španjolska 3:2 (Andrej Kramarić, Tin Jedvaj 2 / Dani Ceballos, Sergio Ramos)

Raspored:

Španjolska - Portugal (Madrid, 4. lipnja, prijateljska)
Španjolska - Litva (Leganes, 8. lipnja, prijateljska)
Španjolska - Švedska (Sevilla, 14. lipnja, EURO 2020)
Španjolska - Poljska (Sevilla, 19. lipnja, EURO 2020)
Slovačka - Španjolska (Sevilla, 23. lipnja, EURO 2020)