Preminuo Christoph Daum, trofejni njemački stručnjak i nesuđeni izbornik

Daumu je bilo 70 godina, a 2022. dijagnosticiran mu je rak pluća, nakon čega se osebujni trener odlučio povući iz javnog života. No, ubrzo se ponovno vratio u središte pozornosti.

Igraj na utakmice Bundeslige na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

"Rak je izabrao krivo tijelo", govorio je Daum u čestim intervjuima i gostovanjima u televizijskim emisijama, koristeći svoj borbeni duh da bi inspirirao druge oboljele od ove zloćudne bolesti.

Daum je uspješnu trenersku karijeru započeo 1981. u drugoj momčadi Kölna, da bi 1986. bio promoviran u glavnog trenera prve momčadi. Köln je pod njegovim vodstvom dvaput bio njemački doprvak (1989. i 1990.). U studenom 1990. došao je na klupu Stuttgarta, s kojim je u drugoj godini rada osvojio svoj prvi trofej, naslov prvaka Njemačke.

U siječnju 1994. preuzeo je Bešiktaš i u prvoj punoj sezoni na čelu istanbulskog kluba osvojio naslov prvaka Turske (1995.). Godinu dana poslije odlučio se vratiti u Bundesligu kao trener Bayera iz Leverkusena. Iako je u njegovom četverogodišnjem razdoblju za kormilom aktualnog prvaka Njemačke ostao bez trofeja, ostat će upamćeno da je Bayer triput završio na drugom mjestu, a posebno bolna je bila završnica Bundeslige 2000., kad su u zadnjem kolu "apotekari" trebali samo bod, ali su poraženi od Unterhachinga pa je naslov otišao u ruke Bayernu.

Bila je to stresna godina za Dauma, koji je tada smatran jednim od glavnih kandidata za poziciju izbornika njemačke reprezentacije, ali je ta mogućnost propala nakon što je priznao da je uzimao kokain. To ga je prizanje koštalo otkaza u Leverkusenu.

Kroz svoj život pun događaja često je isticao poruku: "Možete pasti. Nije važno koliko često padnete. Samo morate nastaviti ustajati."

Vodeći se tim motom, Daum je svoju trenersku karijeru oživio još jednim angažmanom u Bešiktašu (2001./2002.). Potom je preuzeo poziciju trenera bečke Austrije (2002./2003.), u kojoj se zadržao jednu sezonu i otišao nakon osvojene dvostruke domaće krune.

Uslijedio je povratak u Istanbul, ali na mjesto glavnog trenera Fenerbahčea. Tu je ostao do 2006., a vratio se još jednom na jednu sezonu (2009./2010.). S Fenerbahčeom je triput bio prvak Turske (2004., 2005. i 2010.), a osvojio je i dva domaća kupa (2006. i 2010.).

Zadnji trenerski angažman imao je 2016., kad je godinu dana bio izbornik Rumunjske.