River Plate i Boca Juniors - derbi kakvog u Europi više nema

U subotu će se od 21 sata igrati druga finalna utakmica Cope Libertadores između argentinskih velikana River Platea i Boce Juniorsa. To je ujedno i prvi put da se u finalu južnoameričke verzije Lige prvaka susreću ova dva argentinska kluba iz Buenos Airesa. Prvi susret završio je bez pobjednika, rezultatom 2:2, a s obzirom na to da u ovom natjecanju nema pravila o golu u gostima, očekuje nas pravi spektakl.

Dječak, igračke i južnoamerička strast

Teško je govoriti o bilo kojem nogometnom derbiju kao najvećem. Za neke je to ogled Panathinaikosa i Olympiakosa, za neke Barcelone i Real Madrida, postoje oni koji smatraju da ništa ne može nadmašiti susret Fenerbahčea i Galatasaraya. Dovoljno je reći kako je i ovo nogometna utakmica koja budi najviše strasti kod navijača i u jednu ruku čini nogomet jednim od najvažnijih sportova.

Kao i uvijek kada se događaju ovakve utakmice, najveća briga za navijače i brojne ljubitelje ovakvih utakmica je kako doći do ulaznica. Prema podacima iz River Platea, najskuplje karte koštale su oko 78 eura, a klub će samo od ulaznica uprihoditi više od 2 milijuna eura. Jasno, ne treba niti govoriti kako su sve raspoložive karte, njih 66.000 planule u roku od nekoliko sati. No, ono što je uvijek specifično kod ovakvih dvoboja su potezi malih ljudi, naoko nevidljivih, ali iskrenih navijača i onih zbog kojih se igra nogomet.

Prije nekoliko tjedana, trener Spartaka iz Trnave je nakon poraza od zagrebačkog Dinama rekao kako mu nije žao igrača što je bila magla, pa čak niti njega i hrvatskog kolege jer nisu mogli vidjeti stanje na travnjaku, već navijača zbog kojih se i igra nogomet. Primjer goleme navijačke ljubavi vidjelo smo proteklih dana u Argentini. Dječak, šestogodišnjak i žestoki navijač River Platea, stavio je mali štand ispred svojeg doma i objesio natpis "Prodajem igračke kako bih mogao doći do El Monumentala". El Monumental je popularniji naziv za Stadion Antonio Vespucio Liberti koji je dom River Platea.

Maleni dječak je odlučio prodati svoje igračke, sanjajući kako bi mogao skupiti dovoljno novaca da uspije uživo pogledati svoj voljeni klub. Taj njegov potez zapravo je pokazatelj goleme ljubavi Južnoamerikanaca prema nogometu i opisuje golemu strast koje se oni ne srame i smatraju je potpuno normalnom, čak i onda kada pređe neke uobičajene granice ponašanja. Slika dječaka obišla je svijet, reagirao je fan klub i osigurao njemu i njegovoj majci ulaznice i put u Buenos Aires, a ništa manje nije ga razveselio i poklonjeni dres koji je dobio od legende kluba Enza Francescolija koji je upisao 197 nastupa za River i postigao 115 golova.

Velika mržnja ili rivalitet bez premca

Jedno je sigurno. Koliko god je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu i koliko god bio važan u društvenom kontekstu, neke granice ipak ne bi smio prijeći. Vrlo teško je govoriti o mržnji u sportu kada s druge strane postoji tolika strast i ljubav. Kao što kažu da je tanka granica genijalca i luđaka, tanka je i granica velike strasti i ljubavi i mržnje spram suprotnoga.

Definitivno je da u rivalitetu Boce Juniors i River Platea postoji mržnje, iskrenog gađenja spram onog suprotnog. Interesantno je kako taj rivalitet danas nema pretjerane veze s onime kako je počeo, no kao i sa svakim nastavio se prenošenjem s generacije na generaciju. Nevjerojatan je podatak kako je upravo River Plate nastao davne 1901. godine u kvartu Buenos Airesa - La Boca. Upravo na mjestu na kojem se kasnije uzdignuo klub Boca Juniors i na kojem se nalazi legendarna La Bombonera, prije 114 godina nastao je njihov najveći rival. Nije se River dugo zadržao na tom mjestu već je nedugo nakon Prvog svjetskog rata preselio u sjeverniji kvart Nunez, iako je njihov stadion danas na području Belgrana.

Tu je negdje krenuo rivalitet, kao i u brojnim drugim europskim državama. River se počeo smatrati bogatijim klubom za kojeg navijaju bogatiji i privilegiraniji, dok je Boca Juniors bio klub radnika, siromašnijih koji nije mogao tako lako doći do odličnih igrača i velike količine novaca. Rat klasa ili sama prividnost klasnih razlika dovele su posljedično i do velikog rivaliteta među nogometnim klubovima, a s generacijama se to dodatno raspirivalo i danas možemo slobodno reći da je na djelu velika mržnja između navijača tih momčadi.

Jedna od najvećih tragedija u povijesti nogometa i zasigurno najgori incident u povijesti argentinskog nogometa dogodio se 1968. godine. Na stadionu Rivera igrao se derbi i u stampedu kod ulaza broj 12 život je izgubio 71 navijač, a više od stotinu ih je ozlijeđeno. Ta tragedija se urezala u pamćenje Argentinaca kao Puerta 12, nazvana po tom ulazu broj 12. Postoji više priča zašto se to dogodilo. Od one da su navijače Boce bacili zapaljive predmete, preko one da su domaći navijači došli na dio gdje su gosti i sve do priče u kojoj je glavni krivac policija koja je stjerala navijače u kut i izazvala stampedo. U svakom slučaju, nikada se nije otkrio pravi uzrok tragedije, a niti istraga nije ispunila svrhu.

Nedavno je legendarni bek Manchester Uniteda Gary Neville rekao kako bi sve napravio u životu osim igrao za rivale Manchester City, Liverpool i Leeds. Druga legenda Manchester Uniteda, Eric Cantona rekao je da se mijenjaju poslovi, žene, muževi, mjesta stanovanja, ali klub za koji se navija nikada. To ističemo iz razloga što rivalitet nije samo svojstven južnoameričkim klubovima, premda je njihova ostrašćenost u nekim situacijama nevjerojatna.

Kako ističe novinar FourFourTwo časopisa, Gary Parkinson, nekadašnji igrač Boce Juniors Juan Roman Riquelme rekao je: "Kada se probudim ujutro, nikada ne mogu na sebe obući nešto crveno ili bijelo". Boje se odnose na boje rivalskog River Platea. Druga legenda Boce, Carlos Tevez slavio je pogodak ispred navijača Rivera plešući tzv. pileći ples jer je naziv Gallinas (pilići) pogrdan za navijače rivalskog kluba. Igrač Rivera Matias Almeyda ljubio je grb svog dresa ispred gnjevnih navijača Boce i zaradio direktan crveni karton zbog provociranja.

Rivalstva u europskom nogometu su velika i često se znaju sukobljavati razne navijačke skupine, no nekako se čini kao da se rivalitet na terenu želi svesti na najmanju moguću mjeru. U Južnoj Americi to nije slučaj. Savez i brojni dionici trude se to smiriti, ali kada znate da mnogi navijači gledaju na ovaj dvoboja kao "vida o muerte", odnosno život ili smrt, jasno je da puke riječi i fraze čelnika neće smiriti napetosti.

River Plate i Boca Juniors u modernom nogometu

Ono što doživljavaju manje europske zemlje i tržišta poput hrvatskog, argentinsko doživljava na puno većoj razini. Ogroman je priljev južnoameričkih igrača u europske zemlje i pravo je čudo kada netko dođe u europske klubove, a da ima više od 20 godina. Najbogatiji klubovi imaju razgranatu skautsku mrežu, igrači se dovode često za smiješne iznose u odnosu na ono što poslije vrijede i taj neiscrni bazen sjajnih igrača sve se više crpip.

Pogođeni su s tim ne samo River i Boca već i svi drugi južnoamerički klubovi, od čileanskih do brazilskih i urugvajskih. Najtalentiraniji pojedinci odlaze vrlo brzo, većina dok još nije niti osjetila čari igranja ovakvih dvoboja, a natjecateljska i financijska privlačnost starog kontinenta još uvijek je dovoljan mamac.

Iz tog razloga ovakvi dvoboji su jedan od rariteta današnjeg nogometa. Iluzorno bi bilo očekivati da su lišeni nekih globalizacijskih trendova i da se igraju isključivo za publiku. No svejedno, kada se postigne gol, vidjet ćete tisuće i tisuće navijača kako trče prema ogradi, neće iznimka biti niti pokoja upaljena baklja ili rola papira koja će poletjeti s tribina. Neće biti problema oko zakrčenih redova, nitko od redara neće upozoravati gledatelje da moraju sjediti poput kazališne publike na svojim mjestima i kontrolirati da ne izađu iz zone onoga što je netko odredio dopuštenim.

Neće to sigurno biti najbolja nogometna utakmica u povijesti niti se može uspoređivati Copa Libertadores s Ligom prvaka, ali sigurno je kako ćemo vidjeti nogomet kakav bi trebao biti. Ako isključimo nepotrebno nasilje i mržnju, bit će to predstava za navijače i u kojoj će svaki pojedinac na tribini odašiljati nevjerojatnu energiju i pokazivati strast prema svom klubu.