Skauti nadigrali financijsku moć

Prvo mjesto najskupljih transfera u nogometnoj povijesti za sada još drži francuski genijalac Zinedine Zidane, koji je 2001. za odštetu od 76 milijuna eura dres Juventusa zamijenio onim Real Madrida. Silne novce koje je dao tada Real za 29-godišnjeg Francuza, on im je na koncu višestruko isplatio. Sljedeće je godine postigao odlučujući pogodak u finalu Lige prvaka protiv münchenskog Bayerna, u narednih nekoliko momčadi priskrbio i trijumfe u europskom Superkupu, Interkontinentalnom kupu i španjolskoj Prvoj ligi, a u bogatu je riznicu trofeja dodao i još dva španjolska Kupa. Od individualnih je nagrada u bijelome dresu zaslužio Onze d'Or - nagradu za najboljeg europskog nogometaša godine, zatim i francuskog i svjetskog igrača godine, a kao šlag na tortu, 2006. i prestižnu Zlatnu loptu.

Iste je godine, međutim, nakon fizičkog sukoba s Marcom Materazzijem u finalu Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, konačno odlučio svoje mjesto prepustiti mlađima i kopačke objesiti o klin. Počela je tada i potraga za nasljednikom njegovog žezla; trebao je to biti netko s karizmom, ali i nepobitnim nogometnim znanjem. I nije se dugo tražio. Tron bi najskupljega vrlo skoro, od Profesora Zidanea, tako mogao preuzeti sjajni Portugalac Cristiano Ronaldo, za kojega je upravo Kraljevski klub već nudio astronomske iznose, i koji će, po završetku sezone, vjerojatno, preuzeti tu laskavu titulu.

Portugalac je u Manchester United došao 2003. godine iz lisabonskog Sportinga, i to za iznos tek nešto veći od 12 milijuna dolara. Pod paskom se legendarnog Škota Alexa Fergusona kroz godine razvio u jednog od najboljih igrača današnjice, predvodnika novoga vala, u koji spadaju još i Messi, Kaka, Robinho... No, da nije sve tako svijetlo i za dokaz da se velikim novcem generalno ne jamče odlični rezultati i sjajna igra akvizicije, pobrinuo se još jedan dobro plasirani 'stanovnik' popisa enormnih transfera, Andrij Švečenko.

Ukrajinac je iz Milana u Chelsea stigao 2006. godine; nakon što je u dresu Rossonera osvojio Ligu prvaka, talijanski Kup, Uefin superkup, talijansku Ligu i superkup, niz UEFA-inih nagrada za najboljeg napadača i strijelca, i Zlatnu loptu 2004. - no uglavnom je 'igrao' marginaliziranu ulogu; u jednom periodu čak i za pričuvnu momčad, što je vrlo brzo rezultiralo njegovim povratkom u staro 'jato'.

Za novcem je 'Obećanu zemlju' ove sezone iz Real Madrida prešao i Brazilac Robinho, koji je nezadovoljan svojim statusom u Realu u zadnjim trenucima prijelaznoga roka odlučio prihvatiti ponudu Abu Dhabi United grupe, ili kako ju u nogometnim krugovima nazivaju - Manchester Cityja. Za sada 49 milijuna uloženih eura nije isplatio, nije naravno, imao ni previše vremena, no unatoč je tome stigao pokazati stanovite nekvalitete, kao što su prečesto izlaženje po noćnim klubovima, pokušaji silovanja, bježanja iz klupskoga kampa...

Njegovu visoku cijenu pak, nije, a vjerojatno i nikada neće, dostići njegov sunarodnjak i jedan istinski nogometni majstor - Ronaldinho. U Barcelonu je ovaj 29-godišnjak preselio iz Paris SG-a, te je tek u katalonskom klubu postigao pravu slavu. Iako je osvojio Zlatnu loptu 2005., niz nagrada za najboljeg igrača Europe, svijeta i Brazila, uvrštavan u najbolje momčadi i najbolje strane igrače u Španjolskoj i Francuskoj, Barcelona ga je potaknuta nedisciplinom Milanu prodala za "samo" 21 milijun eura.

U usku kategoriju onih koji su potpuno isplatili uložen novac, svakako pripada i Luis Figo. Portugalac je za svotu od 58.5 milijuna eura 2000. godine Barcelonu zamijenio Real Madridom, te pomogao momčadi osvojiti dva španjolska prvenstva, dva superkupa, Ligu prvaka, UEFA-in superkup i Interkontinentalni kup, a iste je godine postao i dobitnikom Zlatne lopte. Iste sreće nije bio ipak Lazio, koji je Hernana Crespa 2000. za 53.6 milijuna eura doveo iz Parme, čime su postavili tada i rekordan iznos jednog transfera u nogometnom svijetu. Argentinski je nogometaš sljedeće sezone već bio najbolji strijelac lige, no ljubav je između njega i talijanskog prvoligaša brzo 'pukla', te je već dvije godine kasnije 'pobjegao' u Inter.

Dugoročno rješenje na popisu najvećih nogometnih transfera naći je uspio i još jedan talijanski prvoligaš, Juventus, i to u Gianluigiju Buffonu, za kojega su Parmi 2001. godine dali 49.2 milijuna eura. Buffon već godinama dominira vratnicama Stare dame, zrači sigurnošću i čini se, skoro ju neće napustiti. Osvojio je dvije Serie A, jednu Seriju B, dva superkupa i bio viceprvak Lige prvaka 2003., a zbog obrana kojima je ne malo puta izravno donosio svojoj momčadi trofeje, zaslužio i niz individualnih nagrada. Da znaju dobro investirati, pokazali su Juventusovci i 2001., kada su nakon kupnje Buffona iz Lazija doveli i Pavela Nedveda. Češki je reprezentativac godinama bio sinonim Stare dame, u njezinom dresu upisao 224 nastupa i postigao 47 pogodaka, a poštovanje je klubu svojim ostankom iskazao i u teškoj sezoni skandala i ispadanja u drugu ligu.

Jedan od najlucidnijih igrača današnjice pak, Zlatan Ibrahimović, također slavu nije skupljao na iznosu transfera. Švedski je reprezentativac hrvatskih korijena u ljeto 2006. godine za 23 milijuna eura prešao u Inter, u kojem do danas, kao jedan od najboljih napadača svijeta, nije izgubio mjesto u prvih 11. Po dobrom je skautskom poslu na veliko, za razliku od Real Madrida, poznata i Barcelona, koja je za de facto vreću kikirikija dovela i odgojila Lionela Messija, Xavija, Bojana Krkića, Andreasa Iniestu, pa i za 23 milijuna eura Samuela Eto'oa...

Iznos koji je Manchester United, pak, platio ove godine Tottenhamu za Dmitra Berbatova također možemo (i moramo) svrstati u najveće transfere, dok Berbatov za sada, napominjemo, nije pokazao apsolutno ništa. Deseto mjesto najvećih transfera drži, pak, još jedno ime iz redova Redsa, Rio Ferdinand. Njegov je transfer iz Leedsa u Manchester United 2002. godine bio silno medijski eksponiran. Od individualnih nagrada nije osvojio baš ništa, dok je kao dio sjajne momčadi ipak osvajao trofeje; odigrao 201 utakmicu i postigao 6 pogodaka, a pravi boom doživio u prošloj sezoni, kada je držao jednu od najčvršćih obrana u Europi i zajedno s Vidićem tvorio neprelazan bedem pred Van der Saarom.