Istanbulske izbjeglice koje su postale crna mačka Hrvatima, upoznajte PAOK

Megapolis na Bosporu, naime, dom je očeva ovog kluba, preciznije, kvart Pera (u kojem danas stoluje Galatasaray). Zbog izvjesnih problema s lokalnim življem (ipak manjim od od onih kakve su doživjeli Armenci), grčka zajednica, njih oko milijun, otplovila je preko Mediterana i pronašla mir u matičnoj domovini. I tako eto, teče već stota godina – utemeljeni su 1926. – u gradu pokrajine Makedonija postoji klub kojem je puno ime - Panthessaloníkios Athlitikós Ómilos Konstadinoupolitón, što u slobodnom prijevodu znači Pan-solunski atletski klub Istanbulaca. Zaštitni znak im je naravno i u grbu, dvoglavi orao predstavlja simbol njihovih korijena – Bizant. I boje dresa nisu nimalo slučajne, crna je zbog tuge koju su doživjeli protjerani u grčko-turskim ratovima iz Istanbula, a bijela kao nada i preporod.

Koliko god je duga i vrijedna povijest PAOK-a, pored velikana iz metropole, Panathinaikosa i Olympiakosa, pa i "braće" iz AEK-a, nisu imali previše prilika za slavlja. Ipak, upisali su ukupno četiri krune prvaka, s tim što je prva stigla tek 1976. pod vodstvom Gyule Loranta, nekadašnjeg člana legendarne generacije mađarske "lake konjice" sa Puskasom, Cziborom, Hidegkutijem… Lorant je, doslovno, dao svoj život PAOK-u, preminuvši od infarkta pet ljeta kasnije, 1981., tijekom utakmice protiv Olympiakosa. U toj, prvoj šampionskoj momčadi PAOK-a, glavni protagonist i strijelac (15 pogodaka) bio je najveći igrač u povijesti kluba, Giorgos Koudas, zvan "Aleksandar Veliki", koji je svih 20 godina karijere nosio samo ovaj dres, u 504 nastupa. Drugi naslov uzeli su pak 1985., kad im je udarna igla bio legendarni napadač iz Željezničara svoje ere, Rade Paprica.

Uslijedila je duga pauza, obilježena padovima, financijskim problemima, dugom krizom, koja je okončana sa dva nova trofeja (2018. i 2024.) a potpisali su ih dvojica heroja "bijelo-crnih". To je prije svih "otac" ovog PAOK-a, ruski biznismen grčkih korijena, kontroverzni Ivan Savvidis, vrijedan po Forbesu oko milijardu i pol eura, a po upućenima, član skupine moćnih oligarha i nekadašnji parlamantarac u Dumi (ruskom Saboru), blizak, pogađate, predsjedniku Putinu. On je 2015. godine doslovno spasio PAOK od bankrota, plativši dug od 11 milijuna eura, što je naravno, za njega bilo u stilu "Cijena? Sitnica". Ipak, globalnu "popularnost" stekao je 2018. godine, tijekom utakmice PAOK – AEK (za goste je tad igrao Livaja), kad je, bijesan zbog odluke suca koji je poništio pogodak domaćina 90. minuti, ušao na teren sa pištoljem, u općem kaosu i metežu, pa je dobio suspenziju od dvije godine.

Drugi junak ove storije je, Razvan Lucescu, dakako, sin "starog", legendarnog rumunjskog stratega Mircee. On je, naime – u dva mandata na klupi "Orlova" - osvojio dvije krune i tako postao najuspješniji strateg u povijesti kluba, tim više jer im je donio i dva Kupa. Posebno se pamti taj naslov iz 2019. godine, ne samo radi toga što su ga čekali 34 sezone, nego zato i jer je osvojen u furioznom stilu: te sezone, PAOK je bio jedini neporaženi prvak u svim europskim prvenstvima.

I ime stadiona PAOK-a, Toumba također je intrigantno kao mnogi drugi fakti o ovom klubu. Toumba nije samo naziv kvarta u kojem se nalazi, nego i čest naziv za umjetne brežuljke u ovom dijelu Grčke pod kojima su brojni vrijedni arheološki spomenici. A u kakvoj će atmosferi igrati Riječani, pak, svjedoči nadimak po kojem je poznata Toumba – Crni pakao, pa dok igrači istrčavaju iz tunela od svlačionica na teren, sa razglasa stadiona krenu taktovi čuvene Hells Bells AC/DC-a.

PAOK nema naročitog europskog uspjeha (vrhunac su tri četvrtfinala, dvaput u Konferencijskoj ligi, jednom u Kupu UEFA), ali zato je etabliran kao crna mačka za hrvatske klubove posljednjih sezona. Još 2021. izbacio je Rijeku u play offu Konferencijske lige s 2:0, 1:1, a u sezoni 2023./2024. zagorčao je život najprije Hajduku u kvalifikacijama (0:0, 3:0), a potom i Dinamu u osmini finala (0:2, 5:1). Lucescu je i sad na kormilu, a u sastavu naši Luka Ivanušec i Dejan Lovren, a play off su izborili nakon teške bitke sa austrijskim Wolfsbergerom: nakon dvaput po 0:0, prošli su nakon produžetaka, golom Gvinejca Camare u 115. minuti.

Hoće li Rijeka napokon srušiti negativnu tradiciju naših klubova protiv PAOK-a? Odgovor ćemo saznati nakon uzvrata 28. kolovoza, na stadionu Toumba, gnijezdu Orlova, paklenom poprištu bitaka za sve goste Soluna.