Kletve Belle Guttmana, Babea Rutha i sedam zakopanih crnih mačaka: nevjerojatna prokletstva u svijetu sporta

Mit ili stvarnost – procijenite sami – ali u povijesti sporta poznato je niz "prokletstava" koja su se zaista obistinila. Koliko je to čista slučajnost ili ipak u svemu tome "ima nešto", nećemo naravno nikada saznati, ali evo tri priče koje zaista djeluju fascinantno.

"ORLOVI" (NE) LETE VISOKO

U svijetu nogometa, najpoznatija kletva je bila – i ostala – ona koju je izrekao Bella Guttman. Ekscentrični trener bio je prije svega, velemajstor taktike, a kažu, i psihološke pripreme momčadi, no istovremeno i, blago rečeno, čudan čovjek, koji je, vodeći švicarski Servette pričao kako je ranije u karijeri osvojio naslov prvaka Italije: istina, vodio je Padovu i Triestinu, ali "scudetto" nikada nije prigrlio. Svoj vrhunac karijere, Mađar židovskog porijekla ostvario je na klupi Benfice, s kojom je osvojio dva naslova prvaka Europe zaredom (1961. i 1962. godine), ponajviše zahvaljujući nenadmašnom Eusebiju, a kako je istovremeno bio tek treći u prvenstvu Portugala, na novinarsko pitanje o tome, lakonski je rekao "ne možete sjediti na dvije klupe odjednom". Uglavnom, nakon što je doveo lisabonske "Orlove" na tron kontinenta, tražio je od čelnika kluba da igračima isplate nagradu za taj fantastični pothvat, drugi u nizu. Međutim, Benfica je to odbila, što je kod Guttmana izazvalo provalu bijesa, zalupio je vrata kluba, uz povike: "U sljedećih sto godina nećete osvojiti niti jedan europski trofej!"

Epilog: u ove 64 godine, otkad ih je Guttman prokleo, Benfica je nastupila u osam (!!) europskih finala i – sve izgubila, po čemu je, jasno, rekorder u europskom nogometu. Od toga je čak pet puta poražena u meču za pokal tadašnjeg Kupa prvaka (1963., 1965., 1968., 1988. i 1990.), te triput u završnici Kupa UEFA/Europske lige (1983., 2013. i 2014.). Posljednji posrtaj, možda i najdramatičniji, doživjela je u finalu Europske lige u Torinu protiv Rakitićeve Seville: nakon 0:0 poslije 120 minuta, odluka je pala na jedanaesterce, uz promašaje Rodriga i Cardoza (u tom meču za Benficu igrao je i Ruben Amorim, donedavni trener Manchester Uniteda, koji je, izgleda, "virus" gubitništva preselio na Old Trafford)…

BABE, BABE, BABE TI NISI TU….

U američkom sportu, pak, ništa se ne može usporediti s prokletstvom Boston Red Soxa, momčadi koja je osvojila Major league baseball pet puta zaredom od 1914. do 1918. godine. Za sve je, kaže legenda, bio kriv neoprostivi potez, kad su "Crvene čarape" prodale svog dragulja, Babea Rutha, zvanog Bambino i to – svojim najžešćim rivalima iz New York Yankeesa. Navodno je vlasniku kluba bio potreban novac kako bi producirao svoje mjuzikle u teatrima Broadwaya, a pritom je bio blizak Yankeesima. Uglavnom, od tog fatalnog datuma, 3. siječnja 1919. godine, počinje duboka kriza i depresija Red Soxa, te, naravno, trofejno doba Yankeesa koji su postali najuspješniji klub u povijesti MLB i godine njihove dominacije. Navijači bostonskog kluba su, izgleda, baš ozbiljno prokleli Red Soxe i svog gazdu, a trofejni post potrajao je – 86 godina! Milijuni navijača Boston Red Soxa, dakle, u svom životu nisu osjetili užitak osvajanja trofeja, a prokletstvo je prekinuto 2004. godine, kad su u finalu play offa nadmašili Cardinalse iz St. Louisa. Bio je to nevjerojatni medijski događaj, štoviše, isti pothvat ponovili su još triput kasnije (2007., 2013. i 2018. godine)!

NA STADIONU PERONA - NEMA ŠAMPIONA

Najbizarnija, čak bismo rekli i morbidno-opskurna priča vezana je ipak za nogomet, ali argentinski. Racing Avellaneda bio je treći najslavniji argentinski klub, nakon susjeda iz Boce i Rivera, a 1967. godine postao je i svjetski klupski prvak, nadmašivši u meču Interkontinentalnog kupa Celtic Glasgow. Bilo je to naprosto nepodnošljivo za njihove žestoke neprijatelje iz kvarta, navijače Independientea, čiji se stadion nalazi par stotina metara dalje. U bijesu i nemoći što su osuđeni živjeti u debeloj sjeni susjeda, fanovi Independientea su preko noći upali na njihov "Estadio Presidente Peron" i ispod travnjaka – zakopali sedam mrtvih crnih mačaka! Kako god bilo, od tog dana započeo je veliki pad i kriza Racinga. Uzalud su doslovno "preorali" svoj teren u potrazi za nesretnim životinjama, ali nikada nisu našli nijednu kost. Prokletstvo Racinga trajalo je 35 godina, što je za kalibar ovog kluba bilo skoro nezamislivo, a završeno je osvajanjem naslova prvaka Aperture (prve polusezone 2001. godine).