Nogomet iz pakla: Putinovi klon-klubovi pretvorili okupirane teritorije u morbidni cirkus

Međutim, postoji istovremeno i druga strana medalje, preciznije: prilično morbidna, bizarna, da ne kažemo tragikomična slika o tome – kako agresor pokušava na okupiranom području Ukrajine na, blago rečeno, umjetan način, zaživjeti nogomet. I ta storija – nota bene – ne započinje samim napadom i početkom rata 2022. godine, već datira od čak osam ljeta ranije, kad je u stilu izvjesnog prethodnika, koji je izvršio "Anschluss" Austrije, 2014. godine formirana – Krimska Premier liga, nakon što je taj dio Ukrajine doslovno amputiran. Iza tog skoro glamuroznog imena natjecanja, sa naglaskom na Premier, krilo se tzv. prvenstvo momčadi sa poluotoka koji je otet matici domovini, a nastupali su klubovi iz gradova na Krimu, uz prosječnu posjetu tribinama između 50 i 300 svjedoka, koji su – tko zna iz kojih razloga – imali želju gledati ovaj patetični, jadni besmisleni cirkus. Nažalost, kronike radi, moramo dodati i prilično mučan podatak kako je UEFA tada, ne s jednim, nego oba oka zažmirila na ovaj nakazni pokušaj, iz vrlo pragmatičnih razloga: Rusija je bila domaćina Svjetskog prvenstva 2018. godine i nije bilo baš mudro provocirati "probuđenog medvjeda" uoči mondialskog summita elite.

A kad je krenula tzv. "Specijalna vojna operacija", sve su maske – u svakom smislu – pale i onda je 2023. godine kreiran još gori Frankenstain, to jest, službenim imenom "Championship Sodruzhestvo", a u slobodnom prijevodu je to nešto kao prvenstvo nezavisnih država, to jest, teritorija pod okupacijom, znači regija Donjeck, Lugansk, Herson, Zaporožje i naravno Krim. Međutim, nije to sve, u cijeli "projekt" involvirani su čak i klubovi iz secesionističkih regija Gruzije (Abhazija, Južna Osetija) i Moldavije (Transdnjistrija). Za Moskvu, sve to već manje-više spada pod ingerencije Rusije. Kako ne mogu igrati u "svojim" gradovima, jer su preblizu crta bojišnice, utakmice se igraju na Krimu, koji je ipak dalje od ratne zone, pa čak i unutar Rusije (npr. u Rostovu).

Za ovu ligu, kladili bismo se, malo tko uopće zna da postoji, a u svemu tome postoji najbizarniji od svih podataka. U rečenom, hm, Championshipu, tako nastupaju fake klubovi kao Šahter Donjeck i Zarya Lugansk. Kako možete primijetiti, imena ovih "kloniranih" klubova za razlikuju za jedno slovo od originala (Šahtar, Zorya) koji i dalje, naravno, regularno nastupaju u prvenstvu Ukrajine, a "Rudari" iz Donjecka i u europskim kupovima. Posebno je u tome otužan primjer ove Zarye, u čijoj je kreaciji sudjelovao Stanislav Oganov, bivši generalni direktor "prave" Zorye, ali je početkom ruske agresije prebjegao na drugu stranu. Nije se doduše usrećio, Zarya u fantomskom Championshipu ima očajne rezultate, ali to je naravno najmanje važan podatak u ovoj priči.

Posebno poglavlje su klubovi sa Krima, koji su nekada također sudjelovali i u elitnoj ukrajinskoj ligi, poput Tavrije Simferopol, koja je ušla u povijest kao prvi prvak nezavisne Ukrajine 1992. godine, ispred Dinama Kijev i Šahtara te je i do danas ostao jedini šampion države uz ova dva velikana. Originalna Tavria je aneksijom Krima 2014. godine morala jasno preseliti (isto kao i Šahtar) na drugi kraj zemlje, te je igrala u Berislavu (regija Herson), ali je financijski propala i ugasila se. Jasno, na okupiranom Krimu su je također klonirali, pa sad postoji "nešto" pod imenom TSK-Tavria, koja je, bez pardona, ukrala i boju dresa i grb i – stadion svojih prethodnika…

I laicima je jasno da cijela ova farsa s Krimskim Premiershipom, a sad i Championshipom Sodruzehstvo nema baš nikakve veze sa nogometom, nego služi u promidžbene političke svrhe, doduše, proizvevši kontraefekt, jer, osim što su naravno nebitni i neslužbeni, nude kvalitetu nogometa na razini seoskih amaterskih liga. Od svih tih klonova, najdalje je u ruskom nogometnom sustavu dogurao izvjesni Rubin Yalta, natječući se u trećem razredu (naime, Championship u ruskom nogometnom sustavu predstavlja četvrti rang).

Uglavnom, kao i njihova liga, tako su i ovi klonirani klubovi s ukradenim identitetom, u startu su osuđeni na ništavilo, postojat će kao marionete u ovom krvavom igrokazu dok bude potrajao. Za nogometnu povijest, nikada neće ni postojati, osim kao podsjetnik na jedno mračno razdoblje zločina.