Tko će naslijediti Luku Modrića na nogometnom krovu Europe?

U ovom izdanju gledat ćemo pravi spektakl na stadionu Friuli, okršaj Paris SG i Tottenhama, u kojem su Francuzi, barem na papiru, veliki favorit. Samo da pojasnimo: tek nakon ukidanja Kupa pobjednika kupova, prvaku Lige prvaka suprotstavlja se osvajač Europske lige (bivšeg Kupa UEFA), koji se tad smatrao tek trećim po rangu važnosti.

Baš kao i za mnoge druge nogometne ideja, sve je pokrenuo najtiražniji sportski dnevnik Europe, pariški L'Equipe, provokativnom tezom još početkom 70-ih, kako je Reims – najbolja momčad kontinenta. No, pravi zamah stigao je tek kasnije i to od njihovih kolega iz nizozemskog De Telegraafa, točnije urednika Antona Witkampa: promovirati meč koji će dijelom pokazati tko je zapravo "broj jedan" na kontinentu. Naravno da nije slučajno taj poticaj došao baš iz "zemlje tulipana", naime bilo je to vrijeme totalnog nogometa, njihove dominacije u kojem su četiri Kupa prvaka zaredom osvojili Ajax (3) i Feyenoord (1). U tom vremenu, dok još ipak nisu nogometom vladali "čisti" biznis i komercijala, zamisao je imala zaista sportski karakter, utvrditi tko je "šampion nad šampionima".

"Tko je zapravo najbolji? Prema logici, jasno, to je osvajač Kupa prvaka. Međutim, nogomet je "himna relativnosti" i po tome sport koji najviše nalikuje umjetnosti. Zašto onda na terenu ne predstaviti pobjednike dva elitna UEFA natjecanja, zašto ne suprotstaviti Ajaxu osvajača Kupa pobjednika kupova? Te 1972. godine Kup pobjednika kupova osvojio je Rangers, te sam predsjedniku Ajaxa, Jaapu Van Praagu, predstavio tu ideju, a pokrovitelj utakmice bila je moja novina", pojasnio je Witkamp.

Naum su predstavili Uefi, koja je odbila priznati taj ogled jer je Rangers upravo bio suspendiran na godinu dana zbog incidenata koje su režirali navijači škotskog kluba. Ipak, taj prvi Superkup – iako je ostao neslužben – odigran je, uz znakoviti povod, 100. rođendan "protestanata" iz Glasgowa. Plan je bio jasan odigrati dvije utakmice na terenima suparnika. Ajax je pokazao nadmoć već u gostima, slavio 3:1, a onda to ponovio i pred svojim navijačima u Amsterdamu – 3:2. Junaci i strijelci u tim susretima bili su Johan Cruyff, Arie Haan i Johnny Rep: tek toliko da podsjetimo kakvu su klasu imali tadašnji "Kopljanici".

Tek 1974. godine odigran je prvi, službeni Superkup UEFA, doduše, pobjednik je bio – isti i to na kakav način: Ajax je morao nakon poraza od Milana na San Siru juriti zaostatak od 0:1 te je pobijedio u uzvratu – 6:0, što je i do danas ostalo upisano kao možda najcrnji dan u povijesti "Rossonera" (ništa manje bolan od znamenitog finala Lige prvaka u Istanbulu protiv Liverpoola).

I tako je ideja Witkampa postala stvarnost koja traje više od pola stoljeća, iako sa ponekom "rupom": jednom se Bayern i Magdeburg nisu uspjeli dogovoriti oko termina pa je Superkup otkazan, a Liverpool je dvaput preskočio ovu obvezu ne sastavši se sa potencijalnim suparnicima, Dinamom Tbilisi i Juventusom.

Aktualni format postoji od 1998. godine, s tim što se otada do 2012. godine Superkup redovno igrao u Monacu, dok UEFA nije došla na ideju sa se organizira na stadionima širom Europe, koji će rijetko (ili nikada) imati priliku organizirati meč ovakve razine (slična politika vrijedi i za mjesta finala Konferencijske lige).

A koliko je vrijedila ideja Witkampa, pokazalo su u ovih 50-ak godina Superkupa, koji je ponudio neke od veličanstvenih utakmica, pravih drama, a tako je i trofej postao važan. Vjerojatno najuzbudljiviji Superkup odigran je 2015. godine, bio je to zapravo španjolski derbi. Barcelona, osvajač Lige prvaka, sastala se sa Sevilllom, koja je uzela trofej Europske lige. Meč je odigran u Tbilisiju, a nakon niza nevjerojatnih preokreta i drame završio je 4:4. Tako je odlučivao produžetak, a slavlje Kataloncima donio je Pedro i bio je to ujedno njegov oproštaj od dresa Blaugrane. Samo nekoliko dana kasnije prodan je Chelseaju.

Sličnih drama bilo je još puno, podsjetimo se tako engleske verzije Superkupa, 2019. godine u Istanbulu. Upravo na mjestu gdje su 14 godina ranije izveli najluđi preokret finala Lige prvaka protiv Milana, "Redsi" su opet imali sreću: nakon 2:2 poslije 120 minuta spektakla, odlučivali su (također kao protiv "Rossonera") jedanaesterci: u presudnoj seriji Salah je zabio, a Abraham promašio – 5:4.

Slična storija zbila se i 2016. godine i to u Trondheimu, gledatelji na stadionu Lerkendalu svjedočili su vrhuncu nogometne drame. Real je naime gubio u regularnom dijelu sa 1:2 da bi u sudačkoj nadoknadi izjednačio Ramos (isto kao u legendarnom finalu Lige prvaka protiv Atletica), a na samom isteku produžetka (119.), Carvajal je osigurao trofej Madriđanima.

Kako je Real rekorder po broju osvojenih Kupova/Lige prvaka (15), logično je da ima primat i po Superkupovima Europe (6). Posljednji je osvojio lani, trijumfom nad Atalantom (2:0), a za nas je taj podatak naročito zanimljiv jer je ujedno i zadnji od ukupno 29 za našeg Luku Modrića. Da, ima naš kapetan i taj rekord, nijedan igrač nije osvojio više Superkupova od Luke (5)! Isto toliko trofeja ima i – trenerski rekorder, Carlo Ancelotti, s tim što je Talijanu to uspjelo na kormilima dva kluba: Milana (2) i Reala (3).