Bilić: "Posao s Hrvatskom nije gotov"

Hrvatska reprezentacija iduću utakmicu kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine kojem su domaćini Poljska i Ukrajina igra 3. lipnja protiv Gruzije. O dosadašnjem dijelu kvalifikacija izbornik Slaven Bilić je rekao: "Kada su izvučene grupe za kvalifikacije mi smo bili zadovoljni i svjesni činjenice da smo favoriti, ali jednako tako i oprezni. Počeli smo odlično i držali prvo mjesto sve do zadnje utakmice u Gruziji. Taj poraz je za nas bio veliki udarac, ali treba biti iskren i reći da nismo odigrali dobro pa smo kažnjeni s golom u samoj završnici utakmice. Nakon pola odigranih dvoboja mislim da smo još uvijek u dobroj poziciji i moramo se okrenuti idućoj utakmici koju igramo protiv Gruzije."

Na konstataciju da je Hrvatska uvijek imala odlične nogometaše kao što su Davor Šuker, Alen Bokšić, Zvonimir Boban, i po tome da su očekivanja od reprezentacije uvijek velika Bilić smatra da je to nije specifično samo za Hrvatsku: "Na Euru 1996. godine mi smo nesretno ispali u četvrtfinalu od Njemačke, nakon toga dolazi veliki uspjeh i osvajanje brončane medalje 1998. godine u Francuskoj i ljudi su se brzo naviknuli na velike rezultate. U jednu ruku je nevjerojatno da ljudi od Hrvatske očekuju da bude najbolja na svijetu, ali u razgovorima s ostalim kolegama koji vode i bolje i lošije reprezentacije od naše zaključio sam da je svugdje tako."

Izbornik je kratko opisao i svoje trenerske početke i pomalo neočekivanu ponudu da preuzme seniorsku reprezentaciju: "Kada sam završio karijeru i odlučio da želim biti trener puno sam vremena posvetio obrazovanju. Obilazio sam velike svjetske klubove i učio od najboljih trenera kao što su Arsene Wenger i Marcello Lippi. Prvi trenerski posao bio je u mom matičnom klubu Hajduku iz Splita, nakon čega sam postao izbornik U21 reprezentacije. Igrali smo vrlo dobro, a tada su se pojavili neki odlični igrači kao što su Modrić, Ćorluka i Eduardo".

"Nakon Svjetskog prvenstva 2006. godine u Njemačkoj gdje Hrvatska nije prošla grupu smijenjen je izbornik i ja sam odjednom postao glavni kandidat za to mjesto. Moram reći da je ta grupa s Brazilom, Japanom i Australijom bila dosta teška, ali javnost je očekivala lagani prolaz. Odlučio sam prihvatiti taj izazov i povući sa sobom igrače iz U21 reprezentacije. Znao sam da imamo dobru ekipu i da uz malo sreće možemo napraviti dobar rezultat."

Nakon uvodnog djela razgovor se okrenuo dalekoj povijesti i samim počecima hrvatske reprezentacije. Velikom uspjehu, kako jedna mala, tek osnovana zemlja za samo par godina osvaja brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu: "Mi smo znali da smo dobra ekipa i da možemo igrati s najboljima. Vrlo važno je da smo svi mi bili rođeni u bivšoj Jugoslaviji i da smo igrali u jakoj ligi s puno talentiranih igrača i dobrih tehničara. Ta generacija je osvojila 1987. godine Svjetsko prvenstvo u Čileu za mlađe uzraste, a u njoj su bili i mnogi Hrvati kao Boban, Šuker, Prosinečki, Jarni i Štimac".

"Kada se ukazala prilika da igramo za Hrvatsku svi smo bili u jakim klubovima. Prijateljska utakmica protiv Španjolske koju smo pobijedili 2:0, te kvalifikacijska utakmica u Italiji gdje smo slavili s 2:1 pokazale su nam da osim što smo dobri pojedinci da odlično funkcioniramo i kao momčad. Ljudi koji prate nogomet su bili svjesni naše kvalitete, čak su nas neki spominjali i kao potencijalno iznenađenje na prvenstvu 1996. godine."

Bilić je predvodnik jedne nove generacije trenera koja je puno bliža u odnosu s igračima: "Ja kao trener pokušavam primijeniti sve one metode koje su se meni kao igraču sviđale kod mojih bivših trenera. Ono što meni nije bilo drago ne radim ni svojim igračima. Pročitao sam mnoge knjige, posebno biografiju Phila Jacksona i dosta naučio o vođenju grupe individualaca. S igračima imam prijateljski odnos jer ja tako želim. Želim da mi Modrić kaže kako se osjeća, na kojem mjestu mu je draže igrati i slično. Tek kada imam ukupnu sliku svega mogu donijeti odluku za koju znam da će biti dobra. Neki treneri autoritet grade na strogoći, a neki na znanju."

Hrvatska je poznata po lijepom i napadačkom nogometu kojeg preferira i Bilić, čak je izbornik u jednom trenutku dobio epitet "ikona lijepog nogometa". Ta taktika sve se manje primjenjuje u svijetu. Sve je više klasičnih bunkera i obrambenih formacija: "Nažalost, to je tako. U zadnjih 20 utakmica sve osim protiv Francuske su bile iste. Protivnik se stane iza lopte i čeka našu grešku za svoju kontru. Jasno mi je da se nekada ide na rezultat, ali zbog takve igre mnoge nogometne utakmice postaju dosadne. To je posebno istaknuto u reprezentativnim utakmicama gdje je svaki bod jako bitan."

Za kraj je je izbornik prokomentirao i stalna povezivanja njegovog imena s preuzimanjem raznih klubova diljem Europe, a među onima koji se najčešće spominju je West Ham. Jedan od autora intervjua je navijač tog kluba, a kako posebno cijeni rad Slavena Bilića, te je posebno istaknuo i da je za vrijeme svog igranja u Karlsruheru postao prvi stranac koji je nosio kapetansku traku nekog bundesligaškog kluba, bio bi jako sretan da on postane trener.

"Imao sam do sada dosta ponuda iz Engleske, Njemačke i ostalih zemalja, ali uvijek naglašavam da sam trenutno koncentriran na posao u reprezentaciji. Volim West Ham i sigurno da sam zainteresiran jednoga dana za preuzimanje tog kluba, ali ja nisam završio svoj posao s Hrvatskom. Prijatelji mi znaju govoriti preuzmi neki klub, ali ja ne vodim nekog hrvatskog prvoligaša da mogu reći želim novi izazov, stepenicu više u svojoj karijeri. Ne, ja sam izbornik reprezentacije svoje zemlje," zaključio je Slaven Bilić.