Birajte idealnu hrvatsku postavu: Predstavljamo četiri kandidata na poziciji zadnjeg veznog

Niko Kovač - 83 nastupa, 14 golova

Jedan od igrača koji je obilježio prvo desetljeće 21. stoljeća po pitanju hrvatske reprezentacije definitivno je Niko Kovač. Dugogodišnji kapetan, vođa na terenu, igrač čiji učinak itekako treba cijeniti i koji je s Vatrenima išao na četiri velika natjecanja.

Kovač je debitirao još krajem 1996. godine pod Ćirom Blaževićem na prijateljskom turniru, Kupu kralja Hasana II. kada je odigrao 45 minuta protiv Maroka. Zabio je u raspucavanju i pobjedi te prolasku u finale. Iako je skupio određene minute i u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, na turnir nije otišao.

Nakon toga postao je redoviti član Vatrenih s kojima je posljednju utakmicu odigrao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici, u remiju s Ukrajinom, u studenom 2008. godine. U 83 nastupa postigao je 14 golova što je najviše za jednog hrvatskog reprezentativca koji nikada nije igrao u nekom hrvatskom klubu.

Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Tijekom bogate karijere čak 242 utakmice odigrao je za Herthu, dok je s Bayernom osvojio dvostruku krunu u sezoni 2002./03. Osim toga, igrao je za Bayer Leverkusen i HSV, a u austrijskoj Bundesligi bio je dva puta prvak s Red Bull Salzburgom.

Marcelo Brozović - 99 nastupa, 7 golova

Još je u svom oproštajnom pismu, Marcelo Brozović istaknuo: "Pa tko je tako lud da se oprosti baš s 99 nastupa?" Očito osoba poput njega, neprikosnovena na terenu i izvan njega. Ako je Luka Modrić glava Vatrenih, onda je Brozović tijekom najuspješnijih godina bio pluća reprezentacije. Oprostio se u svom stilu, iako je mogao "navući" barem tih okruglih 100.

Brozović je prošao sve mlađe uzrasne kategorije hrvatske reprezentacije, a debitirao je kod Nike Kovača u pobjedi protiv Australije, u prijateljskoj utakmici uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu. Na tom natjecanju upisao je i debi na velikim natjecanjima, u porazu od Brazila na otvaranju.

Nakon toga postao je neprikosnoven igrač kod svakog izbornika te je igrao važnu ulogu u pohodu na srebro u Rusiji, broncu u Kataru, ali i srebru u Ligi nacija. Oprostio se od reprezentacije nakon prošlog Europskog prvenstva.

Foto: Damir Senčar/HINA

Karijeru je započeo u Hrvatskom dragovoljcu, nakon toga je bio član Lokomotive, prije dolaska u Dinamo s kojim je osvojio tri naslova prvaka i jedan superkup. Ipak, najveći trag ostavio je u milanskom Interu za koji je nastupio čak 330 puta te pri tom jednom bio prvak, dvostruki osvajač talijanskom kupa i superkupa. Zabio je 31 gol uz 43 asistencije.

Posljednjih sezona član je Al Nassra s kojim je nedavno osvojio naslov prvaka Saudijske Arabije.

Zvonimir Soldo - 61 nastup, 3 gola

Ako pričamo o borbenim igračima za koje nema izgubljene lopte, onda je Zvonimir Soldo pravo rješenje za svakog trenera. Soldo je bio dio reprezentacije na tri velika natjecanja, s izuzetnim pregledom igre i odličnom igrom glavom.

Za hrvatsku reprezentaciju debitirao je 20. travnja 1994. godine u prijateljskoj utakmici protiv Slovačke. Bio je dio Vatrenih na tri velika natjecanja. Na Euru 1996. godine samo je protiv Portugala odradio svih 90 minuta.

Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj imao je punu minutažu u šest od sedam utakmica. Samo protiv Rumunjske nije igrao zbog akumuliranih kartona. Četiri godine kasnije odradio je maksimalnu minutažu protiv Meksika na otvaranju turnira te sat vremena u pobjedi protiv Italije što mu je bio posljednji nastup za Vatrene.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Soldo je apsolutna legenda Stuttgarta za koji je odigrao čak 399 utakmica i pri tome upisao 19 golova i 23 asistencije. S ovim klubom je jednom osvojio njemački kup i dva puta Intertoto kup. S Croatijom je uzeo dvostruku krunu u sezoni 1995./96., a bio je dio Inter Zaprešića u osvajanju prvog Rabuzinovog sunca.

Aljoša Asanović - 62 nastupa, 3 gola

Vatreni lakat obilježio je povijest hrvatske nogometne reprezentacije kao prvi strijelac u povijesti nacionalne vrste, u prijateljskoj utakmici protiv SAD-a na Maksimiru krajem 1990. godine.

Kod izbornika Ćire Blaževića bio je neizostavan član udarnih 11 na dva velika natjecanja, a na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj odradio je sve utakmice u punoj minutaži. Posljednji nastup ubilježio je u svibnju 2000. godine, u prijateljskoj utakmici protiv Francuske.

Asanović je u klupskoj karijeri najveći trag ostavio u dresu Hajduka s kojim je osvojio dva Kupa Jugoslavije, uključujući i onaj posljednji 1991. godine, dok je u sezoni 1994./95. osvojio sva tri trofeja, prvenstvo, kup i superkup. S Bijelima je dogurao do četvrtfinala lige prvaka.

Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Još je igrao za Panathinaikos, Montpellier, Derby County, Metz, Cannes, Napoli i Real Valladolid.