Bravo, Josipe Mišiću!

Hrvatsku javnost gotovo pa nemoguće je zadovoljiti kada je u pitanju reprezentacija. Dobar dio prati događanja kroz prizmu kluba za koji navija pa se tako pravi podjela Vatrenih na dinamovce i hajdukovce. Potpuno pogrešno razmišljanje, u reprezentaciji su svi - Hrvatska!

Svjedoci smo i sami nakon posljednjeg popisa kakvi su komentari bili - dio je govorio da su 'zalutali' Beljo, Mišić i Galešić, a druga polovica pak zagovara se za to da su Hrgović i Šotiček suviše lako dobili poziv. Čast izuzecima, ali svjesni smo svi kako se to gleda.

Ne samo to, ide se u krajnost pa se Gvardiola, Baturinu ili Sučića etiketira kao Dinamove, a Vuškovića, Vlašića i Marija Pašalića kao Hajdukove pa se samo čeka trenutak s bilo koje strane da se može krenuti s kritikama. Ponavljam, čast izuzecima sa zdravim razmišljanjem, ali realnost je takva da većina gleda na taj, usudio bih se reći, sulud način.

Shodno tome, igrači koji dođu u reprezentaciju izravno iz SHNL klubova su pod ogromnim pritiskom. Pod najvećim je bio Josip Mišić jer je već u 30+ kategoriji, kod Dalića je bio zanemaren i generalno se o njemu stvorila slika kao da je nekakav amater. Čovjek je kapetan najuspješnijeg hrvatskog kluba redovnog u Europi, standardan godinama i svaki trener ga hvali. Zašto je čudno što ga je Bilić pozvao i dao mu priliku, pogotovo jer u reprezentaciji nedostaje takav tip igrača?

Sjajna utakmica na Wembleyju

Mišić je dobio 14 minuta protiv Češke i svih 90 protiv Španjolske u Sevilli, a sada ga je Bilić ponovno počastio mjestom u prvih 11 na kultnom stadionu. Nakon 0:7 s Rujevice cijela hrvatska reprezentacija bila je pod pritiskom, Wembley je poseban stadion i nije ni najmanje lagano tu upasti u početnu postavu i boriti se na sredini terena s igračima poput Elliota Andersona i Declana Ricea.

Prošle nedjelje pazio je na Luku Mamića (uz dužno poštovanje), a sada na Judea Bellinghama. Dakle, Mišić je prije manje od tjedan dana igrao pred 6.700 gledatelja u Varaždinu, a sada ga je na Wembleyju pratilo oko 84 tisuće ljudi. I to treba uzeti u obzir jer teško je tek tako se 'prešaltati', a da ne padneš pod dojmom takvog ambijenta. Mišić si to nije dozvolio.

Imao je 43/44 točna dodavanja, 51 dodir s loptom i ono najbitnije - sve je jednostavno odrađivao. Ulijevao je dosta sigurnosti otraga, imao je pet obrambenih akcije te jednu otklonjenu opasnost i to kakvim klizećim startom. Unio je potrebnu agresivnost od samog početka i nema sumnje da je pokazao Biliću kako može na njega računati.

Sjetite se samo kako je Anderson startao na početku nad Baturinom. Takvim sitnim prekršajima daje se poruka protivniku, a Mišić to redovno radi. Sjecka igru, 'naporan' je igračima koje čuva, a s loptom siguran.

Stoga, bravo, Josipe Mišiću! Što zbog same utakmice, to zbog stava i poruke koju si poslao. Ima i SuperSport HNL kvalitete, a nadamo se da će to u skorije vrijeme (možda već protiv Češke) potvrditi Hrgović, Šotiček i Galešić.