Dalić iskreno uoči Engleske: 'Da sam to tada napravio, možda bismo osvojili zlato u Rusiji'

Dok u domaćoj javnosti počinje navijačka groznica uoči srijede, 17. lipnja, i kasnovečernjeg okršaja s Englezima (22:00 sata), u taboru hrvatske nogometne reprezentacije vlada potpuni mir. Izbornik Vatrenih, unatoč srebru i bronci s prethodnih Svjetskih prvenstava, uoči svoje treće svjetske smotre uspješno otklanja rezultatski pritisak, ističući kako s odmakom vremena osjeća ponos, a ne teret.

Ipak, u razgovoru za Večernji list, izbornik se vratio u ljeto 2018. godine i na moskovski dvoboj protiv Francuske. Iako smatra da je velika većina povučenih poteza tijekom njegova dugogodišnjeg mandata bila ispravna, priznao je da postoji jedan detalj koji bi, s današnjim iskustvom, vjerojatno odradio posve drugačije:

"Evo, pada mi na pamet naše finale u Moskvi, kada smo odlučili da protiv Francuza brani Danijel Subašić koji je bio ozlijeđen. Tko zna, možda bi se stvari odvile drukčije da sam razgovarao s njim te mu objasnio da s obzirom na njegovo stanje da nije dovoljno spreman braniti. Međutim, gledajući cijelo prvenstvo i Subašićev doprinos, odluka da brani s ljudske je strane bila normalna. Ali, iz ove perspektive, možda bi ta odluka da stavimo na vrata 100 posto spremnog Lovru Kalinića, donijela drukčiji rasplet utakmice. Inače, pokazalo se da su sve odluke koje smo kao stožer donosili proteklih osam i pol godina bile ispravne. Rezultat nam daje za pravo. Nemam si razloga bilo što predbacivati", otvoreno je analizirao Zlatko Dalić.

Iskreno o mirovini

Uz naporne turnire i taktičke borbe, uloga izbornika nosi i golemu količinu stresa koja neminovno uzima svoj danak. Dalić je stoga ponudio i vrlo zanimljiv uvid u svoj privatni i profesionalni vijek, priznavši kako bi, da se stvari nisu rasplele u smjeru preuzimanja nacionalne vrste, danas vrlo vjerojatno uživao u mirovini:

"Možda neki kolege ne proživljavaju utakmice i treninge na isti način kao ja, ja sam maksimalno unutra, maksimalno posvećen i napet, a to neminovno čovjeka troši. Osobito su me jutra nakon poraza jako trošila i to mi je bilo teško. Vjerojatno bi mirovina bila opcija da sam ostao klupski trener, no reprezentacija je nešto sasvim drugo. Tu ima vremena za odmor, oporavak od stresova, osobnu regeneraciju. Stoga mogu reći kako je reprezentacija produžila moju karijeru", zaključio je.