Dominik Livaković - dobrodošla konstanta među vratnicama

U petoj minuti velika greška i odličan udarac Cengiza Ündera. Pet minuta kasnije nova pogreška obrane i pokušaj Kerema Akturkoglua. 17. minuta i udarac Orkuna Kokcua pa zatim pogreška Josipa Stanišića koja je mogla itekako puno koštati.

Igraj na nogometne utakmice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

28 minuta igre, četiri izgledne situacije i četiri ista ishoda. U svakoj je na pravom mjestu bio Dominik Livaković i spasio Hrvatsku od šoka u Bursi pred gromoglasnim, fanatičnim navijačima čiji bi decibeli nakon gola sigurno bili još jači, a Vatreni u dodatnim problemima.

Nakon utakmice protiv Walesa i primljenog pogotka, ponovno su se pojavile određene priče o Livakovićevim manjkavostima kada se radi o izlasku s crte, no govoreći o spomenutoj situaciji, ipak je to daleko od istine, s obzirom na to da se nekoliko drugih igrača definitivno može okriviti za gol.

Ima li Livaković problema s izlaskom s linije? Definitivno, i od toga nikako ne treba bježati ni on sam, a ni svi mi koji to pratimo preko malih ekrana. Znamo biti ćudljiva sorta, svi mi navijači, ne samo na reprezentativnom, nego i na klupskom planu. Kada netko odigra dobru utakmicu, onda se natječemo tko će igrača bolje pohvaliti. U suprotnom, slijedi natjecanje tko će ga dublje baciti u blato i ostaviti da se guši u istom. Neka granica ipak mora postojati.

Sinoć je, na našu sreću i radost, zaslužio ovo prvo. Pozicija vratara, kao i obrambenih igrača, često je nezahvalna jer vam se 89 minuta izvrsne igre može zaboraviti u jednom trenutku nepažnje, a biti na visokoj razini duže vrijeme zahtijeva dobru psihološku pripremljenost.

Čak i da jučer nije branio kako je branio, Livaković zaslužuje barem malo kredita za sve što je donio reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu. Osim što je isporučivao obrane u ključnim trenucima, donosio je veliku injekciju samopouzdanje cijeloj ekipi.

Tog istog samopouzdanja kojeg mu je, svega godinu dana ranije, jako nedostajalo pa je među vratnice uskočio Ivo Grbić i odradio posao u završnici kvalifikacija za Katar. Lako je potonuti u ponor vlastitog nezadovoljstva, a jako teško iz njega izaći. To ipak mogu samo najjači.

Možemo li Livakovića svrstati među najbolje vratare svijeta, negdje uz bok Thibauta Courtoisa, Alissona ili možda Manuela Neuera. Ne bih rekao. Međutim, to nimalo ne oduzima velik značaj koji donosi ovoj reprezentaciji, iako i suigračima zna podignuti živce neizlaskom s linije.

Sjetimo se samo njegovog razgovora s Lukom Modrićem. Znao je tada hrvatski kapetan da mora biti bez dlake na jeziku i reći mu sve što je potrebno, premda to njegov suigrač u tom trenutku možda i nije želio čuti. Reći da se ne smije bojati raditi greške jer ih svi rade. Ni on ne bi stigao tamo gdje je stigao da je imao isti pristup. Ne samo prema nogometu, već i prema životu općenito.

Na kraju krajeva, vratar je dio momčad i nekada njegovim suigračima, koliko god pojedinačno bili kvalitetni, jednostavno ne ide ili su u knockdownu pa je tu golman da im održi barem nos iznad vode. To je razlika između velikih i malih momčadi, razlika između osvajanja medalje na velikom natjecanju i ispadanja. Nešto što itekako zna nedostajati našim reprezentacijama u nekim drugim sportovima. 

FOTO: HINA/ Damir SENČAR