Ispašta zbog svoje polivalentnosti: Joško Gvardiol 'kriv' je zato što je - kvalitetan igrač!

Prije nego krenem, želim naglasiti da nisam jedan od onih koji misle da znaju više od sadašnjeg izbornika Slavena Bilića, bivšeg Zlatka Dalića ili bilo kojeg drugog stručnjaka koji uz aut-liniju vodi svoju momčad. Pogotovo nisam tip koji želi unijeti nemir, negativu ili bilo što takvog tipa niti dovodim u pitanje znanje iznad spomenutih, dapače.

Međutim, pitanje statusa Joška Gvardiola mora me kopkati, kao i svakog drugog navijača hrvatske reprezentacije. Imamo jednog od najboljih braniča svijeta uopće, ali u posljednje vrijeme često je kritiziran i to samo zato što je dobar!

Joško Gvardiol je polivalentan igrač, može pokriti poziciju lijevog beka i stopera, a ispašta baš zato što su obje te njegove pozicije deficitarne (aludiram na ljevonogog stopera).

Slaven Bilić nije pogriješio

Reprezentacija nije kao klub pa da možeš kupiti igrača po svojoj želji i popuniti svaku poziciju s dvojicom koji se tu prirodno osjećaju. Nerijetko su potrebne rotacije, improvizacije i svašta nešto kako bi se pronašla dobitna formula jer ponekad zna biti prevelika razlika u kvaliteti između samih suigrača.

U ovom trenutku, Joško Gvardiol jedini je ljevonogi stoper u hrvatskoj reprezentaciji, a prirodnog lijevog beka nemamo. Kada smo vidjeli popis, svima je to prošlo kroz glavu, a posebno zanimljive bile su najave da će se forsirati stoperski par Gvardiol - Vušković.

Bez ikakve sumnje, budućnost hrvatskog nogometa, ali i sadašnjost. Obojica izrazito jaki s loptom u nogama, po svemu djeluje kao da se mogu savršeno nadopunjavati, ali potrebno im je, kao i svemu drugome, određeno vrijeme da to sjedne. Malo tko može se pohvaliti time da ima 70 milijuna eura vrijednog ljevonogog te 60 milijuna eura vrijednog desnonogog stopera, obojica u Premier ligi, obojica 'moderni' tipovi igrača, a povrh svega toga, jako mladi.

I OK, bilo je nekih propusta protiv Češke, ali sve to je normalno. No, zašto se onda Slaven Bilić odlučio staviti Gvardiola na beka protiv Španjolske? Furija ondje ima Laminea Yamala i to samo po sebi vodi do logične odluke - postaviti na njega svog najboljeg igrača.

Ako itko od hrvatskih reprezentativaca može zaustaviti Yamala, onda je to Gvardiol. A kao što je sam Joško rekao, njega uvijek treba duplirati, na svoj najgori dan uvijek će nešto napraviti jer Yamal je takav igrač, vanserijski, 'monstrum'...

Yamal u prosjeku ide u dribling oko 11 puta po utakmici. Pa, mora nekada proći, pogotovo takav igrač. Suditi Gvardiolu zbog izravnog duela s (po)najboljim igračem svijeta je suludo, van svake pameti.

Je li bek ili stoper?

Gvardiol je na vrata Dinamove prve momčadi pokucao nominalno kao stoper, ali mladog igrača uvijek je na početku seniorske karijere lakše 'gurnuti na stranu'. Tako je s Plavima uglavnom igrao kao bek, a konkretno u brojkama - 28 puta bek, 18 stoper.

Sve to privuklo je RB Leipzig, koji ga je godinama pratio. Tu i tamo znao je zaigrati na lijevom boku za njemački sastav, ali u pravilu Joško je ondje bio stoper. Konkretno, pregledom svih utakmica - 79 puta kao stoper, a tek osam kao lijevi bek.

Kao takav, sa statusom stopera, otputovao je u Katar na Svjetsko prvenstvo. Sjećate li se što je ondje bilo? Gvardiol je bio najbolji branič na turniru, po mnogima najbolji mladi igrač SP-a općenito, ali ta nagrada pripala je Enzu Fernandezu.

Podsjetit ću vas, Joško je mjesec dana po završetku toga Svjetskog prvenstva napunio 21 godinu. Normalno je bilo da je zaludio cijeli nogometni svijet, a najbrži i najkonkretniji bio je Manchester City.

I tu dolazimo do 'problema'.

Nije isto biti bek u Cityju i bilo gdje drugdje

Gvardiol je došao kao velika želja Pepa Guardiole, a to je zaista specifičan lik. Voli kemijati, opsjednut je time da uvijek nešto izmisli pa je tako Joško pod njegovom palicom imao poseban zadatak.

Na papiru je bio bek, ali zapravo posvuda na terenu - u sredini, na krilu, čak u nekim trenucima i najistureniji. Jednostavno, nije isto biti bek u Manchester Cityju i bilo gdje drugdje, u bilo kojoj drugoj momčadi i sustavu.

Statistika kaže da je Gvardiol u 74 utakmice za Građane bio bek, a u 53 stoper. U ovoj sezoni Enzo Maresca koristi ga kao beka (samo prvu utakmicu bio stoper), ali Maresca je čovjek koji je bio Guardiolin pomoćnik i doslovno prepisuje sve ono što je Pep radio.

I Ramos je bio bek

Kroz dosta sličnu stvar prolazio je Sergio Ramos. On je po dolasku u Real Madrid iz Seville bio označen kao igrač koji može igrati na stoperskoj i poziciji desnog beka. Na potonjoj je odigrao ukupno 161 utakmicu, ogroman broj njih do 2010. godine, kasnije jedino ako je trebao 'vatrogasac'.

Konkretno, na Europskom prvenstvu 2008. i Svjetskom 2010. igrao je kao desni bek za Španjolsku, a poslije isključivo kao stoper. I u klubu i u reprezentaciji - opredijelio se za jedno.

Govorimo o jednom od najboljih braniča u povijesti, a zašto je pokrivao obje te pozicije? Zato što je dobar, kvalitetan i jedan od rijetkih koji na obje može odgovoriti na vrhunski način. Baš kao Gvardiol.

Međutim, Ramos se kasnije opredijelio za stopersku i s nje se nije pomicao.

'Svejedno mi je gdje igram...'

Često ćemo čuti ovu frazu i vjerujem da zaista je tako kod mnogih jer svi žele igrati i predstavljati svoj klub i domovinu. Međutim, negdje se jednostavno bolje osjećate i dugoročno možete više donijeti.

Objektivno, Gvardiol je za Hrvatsku više pokazao kao stoper. Uvijek ću kao argument za to koristiti Svjetsko prvenstvo 2022. iz jasnog razloga što je bio najbolji stoper na tom turniru. Kao takav ostvario je transfer vrijedan 90 milijuna eura, ne kao bek.

I da razjasnim još jednom - Bilić nije pogriješio što ga je tu postavio. Morao je jer nitko drugi nije u stanju zaustaviti Yamala. Godinama se tražilo i improviziralo na desnom krilu, pokrivali su ga Vlašić, Kramarić, Mario Pašalić... Ovdje, na lijevoj strani obrane, najlakše je u vatru gurnuti Gvardiola. I konstantno ga se rotira s jedne na drugu poziciju, što nije ni najmanje lako, ali očito će tako biti dok god se ne pojavi neki prirodni lijevi bek koji uvjeri izbornika da zaslužuje biti tu.

Španjolci kažu da je Hansi Flick označio Gvardiola kao jednog od dvojice (drugi Nico Schlotterbeck) koji bi bili idealni za stopera Barcelone. Također, nije jedini igrač Cityja koji je pod kritikama u reprezentaciji. Obje te stavke nešto govore.

Zbog svega toga, Gvardiol ne zaslužuje kritike, makar bio i najgori na terenu (a to nije bio). Paradoksalno, Gvardiol ispašta samo zato što radi za momčad, što prihvaća najteže zadatke i što na njih može odgovoriti.

Možda bi mu promjena kluba donijela više slobode, možda bi tada njegova kvaliteta više dolazila do izražaja. No, sve dok ga se bude prebacivalo s jedne na drugu poziciju, nitko mu nema pravo prigovoriti.