Ivan Jurić: Nikad nije kasno

Život uistinu piše čudesne priče. Dok je Dario Šimić s 34 godine i okruglo 100 nastupa u državnom dresu potpisao oproštaj na principu "tu samo samo za hitne slučajeve", njegov vršnjak i nekadašnji kapetan u U-21 reprezentaciji Ivan Jurić tek započinje svoj reprezentativni put. Prekasno? Tko zna.

Kod nas je poznato da je sve preko 30 - staro i nesposobno, makar se u današnjem svijetu sporta najbolje predstave pružaju debelo iznad te granice. Ne treba ni spominjati igrače koji vladaju na najvišoj razini i nakon 35. ljeta, pa se i Bilićev poziv iskusnom "terijeru" talijanske Genoe može promatrati kroz tu prizmu.

Iako Juriću neće biti namijenjena glavna uloga i iako će se morati (iz)boriti za svoje mjesto u momčadi prije svih s Vukojevićem ili Pokrivačem, zdrava konkurencija nikad nikome nije naškodila. Bilić će u Juriću dobiti kvalitetnu "premosnicu" za period privikavanja na momčad bez Nike Kovača. Gledajući igrački - Ivan Jurić zaista je najbliži onome što je hrvatska reprezentacija dobivala od "Poglavice".

Jurić je stasao u Hajduku ranih devedesetih i može se reći da je pravi proizvod "HNS-ovog inkubatora". Bio je član svih mlađih selekcija i jedna od "prvih violina" U-21 reprezentacije u generaciji Darija Šimića, Silvija Marića, Stjepana Tomasa, Jurice Vučka, Tomislava Rukavine... Dok je većina spomenutih ostvarila značajne karijere praćene svjetlima reflektora, Jurić se pomalo zagubio i nije ostvario prognoze kako će se vrlo brzo ustaliti u A reprezentaciji kao nositelj veznog reda generacije koja je trebala doći nakon oproštaja "brončanih".

Hajduk ga je 1994. poslao na jednogodišnje kaljenje u prvoligaški Primorac iz Stobreča, a nakon toga dvije je sezone bio među najboljim igračima Hajduka. Hajduk je tada bio u debeloj sjeni zagrebačke Croatije, nakon raspada momčadi s kojom je ušao u četvrtfinale Lige prvaka.

Jurić kao 22-godišnjak u naponu snage prelazi u španjolsku Sevillu, u kojoj je bio standardan sve do ozljede. Nažalost, Sevilla je potonula u drugu ligu, došli su novi ljudi, a Jurić je pomalo gubio dobre "startne pozicije". Nakon šestomjesečne posudbe u Albacete, preselio se u Italiju, u redove trećeligaša Crotonea, s kojim je preselio u drugoligaško društvo i zadržao se - predugo. Čak pet godina. Imao je ponude od prvoligaškog Barija, no nije se realiziralo.

Tek ga je prijelaz u uglednu Genou, koja je 2006. bila među drugoligašima, vratio na veliku scenu, gdje je svojim igračkim kvalitetama i pripadao. Njih je vrlo dobro poznavao Genoin trener Gianpietro Gasperini, koji ga je vodio u Crotoneu i inzistirao da se s juga preseli kod njega na sjever Italije.

Genoa se prošle sezone vratila u prvoligaško društvo, a ove sezone upravo na krilima čvrstog i neprobojnog veznog reda kojim zapovijeda Jurić, došla čak i do borbe za mjesto u Ligi prvaka. 34-godišnji Splićanin je nezamjenjiva karika u momčadi deveterostrukih prvaka Italije, što potvrđuje i uloga prvog zamjenika kapetana Rossija.

12 godina nakon što je posljednji put obukao dres mlade reprezentacije, Ivan Jurić konačno će debitirati među "velikim dečkima". Kao najstariji debitant u hrvatskoj reprezentaciji, ali daleko od uloge veterana. Barem prema onome što pruža na terenu.