Luka Modrić

Luka Modrić (9. rujna 1985., Zadar) svoj je nogometni put počeo kao šestogodišnjak u rodnome Zadru. Već od samih početak pokazivao je vanserijski talent, brušen pod okom trenera Tomislava i Domagoja Bašića koje će Modrić uvijek spomenuti kada govori o zaslužnim ljudima u svojoj karijeri. Ali, daleko od toga da je sve bilo bajno. Kako će se pokazati kasnije u karijeri, Modrić ni jednu priliku nije dobivao lako. Za svaku se minutu na terenu morao izboriti velikim trudom, a sumnje u njegove mogućnosti pratile su ga od samih početaka u Zadru. Najviše se tada govorilo o njegovoj slaboj fizičkoj konstituciji.

Vjerojatno je i to jedan od razloga zašto Modrić nije prošao na probi u Hajduku za vrijeme kadetskih dana. No, više interesa za igre omalenog veznjaka i razumijevanja u riječi Tomislava Bašića imali su zato u Maksimiru pa nakon završetka osnovne škole, 2000. godine Modrić prelazi u Dinamo. Iako se već tada vidjelo da se pretvara u modernog veznog igrača kakvi su rijetki na našim prostorima, igrača koji izvanredne tehničke kvalitete nadopunjuje trkačkim sposobnostima, 2003., poslije potpisa prvog profesionalnog ugovora, Dinamo Modrića šalje na posudbu u mostarski Zrinjski.

Sezona u, prije svega izuzetno fizički zahtjevnoj ligi, s gostovanjima na kojima se ne pobjeđuje tako često, zaslužna je po Modrićevim riječima, za njegovu današnju čvrstinu i neustrašivost u dvobojima na terenu. Isprva Modrić nije, ponovno zbog sumnje u fizičke potencijale, pobudio veliku vjeru Mostaraca u njegove mogućnosti. Međutim, kako je sezona išla tako su i u Zrinjskom postajali svjesni da u svom klubu imaju pravog nogometnog dragulja. Najbolje to potvrđuje i nagrada navijača Ultrasa na kraju sezone, koji su Luku proglasili najboljim igračem i najzaslužnijim za ostanak Zrinjskog u prvoligaškom društvu.

Modrić se nakon odrađene godine u Hercegovini vraća u Dinamo, ali unatoč sjajnim preporukama Stjepana Deverića (trenera Zrinjskog), plava struka ne odlučuje se zadržati ga u prvoj momčadi nego ga šalje na novu posudbu, ali ovoga puta malo bliže, u zaprešićki Inter. Na čelu s Dinamovom trojkom Modrić-Ćorluka–Čale Div iz predgrađa doživljava pravu rapsodiju u prvoj polovici sezone 2004./05. Vidjevši da je njihov igrač najbolji u vodećoj momčadi prvenstva (a proglašen je i za najveću nadu hrvatskog nogometa), u Dinamu odlučuju vratiti Modrića u svoje redove već u polusezoni. Do kraja iste sezone ni Modrić nije pomogao plavima da izbjegnu ispadanje u Ligu za ostanak, ali već sljedećeg ljeta počinje jedna od ljepših nogometnih priča u Hrvatskoj.

U sezoni 05./06. Modrić postaje jedna od ključnih karika momčadi koja osvaja naslov prvaka, a isto ponavlja i godinu kasnije, kada osvaja i kup. Posebno poglavlje je posljednja sezona u kojoj je Modrić kao kapetan odveo Dinamo do trećeg uzastopnog trijumfa, a sebe isprofilirao kao igrača za najveće domete i izvan Hrvatske. Postao je ljubimac svih poklonika modre boje i razlog straha i nespokoja protivnika Dinama i reprezentacije.

Kada se uspio potvrditi u Dinamovom dresu, Lukine igre nisu promaknule ni hrvatskim selektorima. Modrićeve kvalitete prepoznao je tada izbornik U-21 reprezentacije Slaven Bilić koji mu je dao kapetansku vrpcu i ulogu vođe momčadi koja baš zbog Bilićevih zdravstvenih problema nije izborila plasman na Europsko prvenstvo. Kako se Luka prometnuo u glavnog igrača mlade selekcije, stigao je poziv i izbornika A reprezentacije Zlatka Kranjčara. Modrićev debi u najboljoj vrsti bio je sa stilom. 1. ožujka 2006. u pobjedi Hrvatske 3:2 nad Argentinom, proglašen je najboljim igračem te se činilo da će biti i jedan od ključnih igrača na Svjetskom prvenstvu nadolazećeg ljeta. No, na SP-u dobio je tek nekoliko minuta tako da je promociju svoga znanja na međunarodnoj sceni ostavio za naredne godine.

Već nakon SP-a, kada je reprezentaciju preuzeo Slaven Bilić, Modrić je postao motor i pokretač igre nacionalne momčadi. U kvalifikacijama za Euro 2008. posebno su dojmljive bile njegove partije protiv Engleske (u Zagrebu i na Wembleyju) te Rusije u Zagrebu. Kada tome pridodamo sjajne nastupe za Dinamo baš protiv najjačih protivnika (Arsenal, Werder, Ajax, Hajduk, Rijeka) transfer u neku od najboljih europskih liga i vrhunski klub postao je neminovnost.

Nakon mnoštva ponuda i dugog razmišljanja, u dogovoru s čelnicima Dinama, izabran je Tottenham koji u Luki vidi igrača spremnog da klub iz sjevernog Londona vrati u vrh engleskog pa tako i europskog nogometa. Najbolja potvrda toga je odšteta Dinamu (21-23 milijuna eura), što je najviša cifra koju je Tottenham dao za jednoga igrača, a uvjerljivo najveći novac kada se radi o transferu hrvatskih nogometaša.

Modrić je s 22 godine jedan od najkompletnijih hrvatskih nogometaša. Stoga ga treneri koriste na raznim mjestima u veznom redu. I dok je u Dinamu najčešće igrao tzv. polušpicu, mjesto odmah iza napadača, za reprezentaciju je najkorisniji bio kao zadnji vezni. Uz organizaciju igre, neumoljivost u trkačkom dijelu te sjajne lopte kojima hrani napadače, Modrićev doprinos u defenzivi svoje momčadi nikada nije bio upitan. U posljednjih godinu dana poboljšao je i realizatorske sposobnosti, a mjesta za napredak još ima u izvođenju prekida i udarcu s distance. U svakom slučaju, priča o Luki Modriću, iako je već do sada pokazao mnogo, zapravo je tek na početku.