Na današnji dan prije 11 godina Hrvatska je plakala, ali vratila se još jača

Euro 2008. godine u Austriji i Švicarskoj tako je dobro išlo hrvatskoj reprezentaciji, a tako je loše završilo. Večer u Beču, upravo na današnji dan, zavila je sve hrvatske navijače u crno, postavši najveća rezultatska tragedija koju smo što prije željeli izbaciti iz naših sjećanja.

Grupna faza odrađena je perfektno, pobjeda protiv Austrije, a zatim Njemačke te u konačnici Poljske za prvo mjesto u skupini i utakmicu u Beču protiv Turske predvođene Fatihom Terimom. Hrvatska je pod Slavenom Bilićem igrala jako dobro i definitivno je po prikazanom bila blagi favorit.

Međutim, utakmica na ispadanje donosi i svoja pravila. U prvom smo poluvremenu gledali rovovsku bitku, dok je u drugih 45 minuta Hrvatska potpuno nadigrala protivnika i samo su odlični Rustu i centimetri dijelili od prolaska dalje.

Kada su se svi već pripremali za izvođenje penala, Luka Modrić jednu je loptu uzeo u kaznenom prostoru ispred istrčalog Rüstüa u 119. minuti, ubacio u sredinu za Ivana Klasnića, koji je glavom sprema u mrežu za veliko slavlje. Međutim, to ipak nismo dočekali, onaj posljednji sučev zvižduk koji nas vodi u Basel. Turski vratar ispucao je jednu loptu u kazneni prostor, tamo se našao Senturk i pospremio ju u gol.

Hrvatska je potpuno potonula psihički, Turska je bila u "sedmom nebu". Takvi su bili i penali. Turci su pogodili sve, Modrić i Rakitić promašili su, dok je Mladenu Petriću obranio Rustu. Turska je slavila, a Hrvatska pala na koljena, i doslovno i figurativno.

Prilika za osvetu stigla je tri godine kasnije u dodatnim kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Osveta je bila servirana u čarobnoj istanbulskoj noći u kojoj je Hrvatska s 3:0 deklasirala protivnika. Nekoliko dana kasnije na Maksimiru utakmica je zaključena bez golova, Vatreni su izborili Europsko prvenstvo. Na današnji dan prije 11 godina Hrvatska je plakala, ali vratila se jača i pokazala sve što može.