Navijači nisu mogli sami

Kada u prvih 20 minuta vaša momčad dobije dva gola – rijetko koji navijači ne bi gubili nadu, no hrvatski su navijači večeras pokazali kako su zaista posebni; posebno dobri.

Na početku utakmice Englezi su stisnuli našu reprezentaciju i to na krilima domaćih navijača na što naši na tribinama, kao i oni na terenu, nisu imali odgovor, no čim su se engleski navijači stišali – prolomila se pjesma na Wembleyju; pjesma hrvatskih navijača.

U 25. minuti probudili su se naši navijači nakon početnog šoka i vodstva Engleza i do kraja prvih 45 minuta povremeno se “javljali“ kako bi pokazali da su tu, no na početku nastavka dali su ogroman doprinos s tribina koji se osjetio i na terenu.

Popularna “Bježite ljudi, bježite iz grada“ orila se ovim prekrasnim stadionom u Londonu. Na red je došla i “Zovi, samo zovi”, a kada su god naši navijači “podivljali“ i počeli skakati te pjevati najglasnije što mogu – blicevi su samo radili.

Orilo se “u boj, u boj“ s jednog dijela tribine, a “za narod svoj“ s drugog kada smo dobili treći pogodak koji je definitivno razbio svaku napetost oko krajnjeg rezultata, ali i dodatno presjekao naše navijače koji su očito imali drukčiji rasplet događaja u planu.

Svakako da je dojam ipak pokvario nepromišljeni i vrlo glupi potez jednog našeg navijača koji je utrčao u travnjak nakon pogotka Eduarda na što je vrlo burno reagirao cijeli stadion, režiser prijenosa koji je maknuo kameru, a bome i zaštitari koji su ga “ispratili“ s terena. Jednostavno, takve situacije nikako ne trebaju našim navijačima koji su zaista bili sjajni; unatoč velikoj gluposti pojedinca.

Unatoč porazu, naši su se navijači pokazali u jako dobrom svjetlu i, uz rijetke igrače, zaslužili prolaznu ocjenu. Dapače, i večeras su pokazali što znači bodriti uz svoju nacionalnu momčad i biti uz nju u trenucima kada se gubi.