Ne pravimo se Englezi

Gordi Albion stigao je tada u Zagreb bahat, uvjeren u veličinu svojih zvijezda Premiershipa koji ne bi smjeli imati problema protiv "tamo nekih Hrvata". Podsjećali su, istina, i tada da je Zagreb teško osvojiva tvrđava, ali nisu zaista mislili da Rooney, Terry i društvo mogu pokleknuti protiv momčadi koja praktički nema zvijezdu europskih razmjera.

Sve što se dogodilo tada te ono što je uslijedilo nakon te pobjede, uključujući pobjedu na Wembleyju i odličan nastup na Euru, tisuću je puta opjevano, a sve to zadivilo je čak i Engleze, kako nogometaše tako i medije. Upravo je Hrvatska spustila poslovično bahate engleske medije na zemlju, pa su sada došli u Zagreb puno realniji, objektivniji, pa čak i pomalo skrušeni.

Je li pila naopako kada Englezi tvrde da bi im i bod bio uspjeh? Dojam je da nije, dojam je da su zaista svjesni snage hrvatske reprezentacije, koja je posebno očita pred hrvatskim navijačima. Dojam je i da su očekivanja od vlastite reprezentacije sveli na razumniju mjeru i da u Zagrebu ne očekuju bod(ove). Sami nogometaši nisu, naravno, tako defatistički nastrojeni u izjavama, ali između redaka se definitivno može pročitati "bod bi bio odličan", kao i "u Zagrebu je prilično neugodno igrati".

Sve to razlog je za vjeru da će Englezi ovoga puta biti snažniji suparnik nego tada, kada su, i sami će priznati, podcijenili Hrvatsku. Danas to više nije slučaj, savršeno dobro poznaju mogućnosti Modrića, Ćorluke, Petrića, Olića, Rakitića i ostalih Bilićevih aduta.

K tome, Englezi sada na klupi imaju Fabija Capella. Pa, iako će Bilić reći kako "nije da ne spava zbog Capella", iako će se njegova Engleska namučiti i s Andorom te razočarati svakoga protiv Češke, to je i dalje - Fabio Capello.

Talijan je napravio uspjeh gdje god je radio, a zajednička je svim tim momčadima osim trofeja bila i - neatraktivna igra. Ne treba sumnjati da je Capello veliki adut Engleza, silni trofeji dovoljno govore u prilog njegovoj superiornoj taktičkoj potkovanosti. Capello u Zagrebu želi bod, sigurno ima recept kako do njega doći, a nema dvojbe da će biti spreman i uzeti sva tri ako mu se ukaže šansa.

Talijana ne treba podcijeniti, ali ne treba ni Engleze. Kao što je hvale vrijedna metamorfoza engleskog stava prema Hrvatskoj, tako je za osudu promjena našeg razmišljanja prema Engleskoj. Činjenica da smo izbacili Engleze s Eura ne znači nužno da su odmah postali drugi europski razred, a u svom oduševljenju oko igara Hrvatske s Engleskom smo se počeli čak i malo "sprdati" što je definitivno opasno.

Hrvatska jest favorit protiv Engleske, govore to rezultati, govore to igra, govori to čak i individualna klasa igrača. I nema ništa loše, dapače, što naš izbornik, reprezentativci i mediji smatraju da će Hrvatska uzeti tri boda.

No, Englezi nisu bezopasni. U zraku je osjećaj kako "Hrvatska to sigurno dobiva", tako se ponašaju i igrači, a tanka je granica između samouvjerenosti i arogancije. Englezi je često prelaze, a mi bi trebali paziti da se isto ne dogodi nama.

Jer, kada ste sto posto uvjereni u pobjedu, a sve ne krene prema željama, dolazi do blokade i pitanja "hm, ovo se ne bi tako trebalo odvijati". Englezima se to dogodilo i u Zagrebu i u Londonu, protivnik nije pao sam od sebe samo zato jer se oni zovu "Engleska". I isto tako, Engleska neće pasti sama od sebe jer igra protiv Hrvatske.

Rooney, Lampard, Terry, Ferdinand, Cole, to su imena iz vrha europskog nogometa, ne treba zaboraviti da su upisivali golove, asistencije i pobjede protiv najvećih svjetskih klubova i igrača. I da su u svakom trenutku spremni iskoristiti slabost protivnika.

Hrvatska ih nema puno, ali nije ni savršena. Za nas je ipak bolji recept kada igramo na kartu "male zemlje velikog srca" nego kada se "pravimo Englezi".

Stručni stožer na čelu s Bilićem do sada je te psihološke zadaće obavljao savršeno, vjerujemo da će tako biti i ovaj puta. Izađe li Hrvatska danas na Maksimir skromna, ali samouvjerena, Englezi se neće dobro provesti. U suprotnom, moglo bi nam se dogoditi bolno prizemljenje, baš kao i Englezima protiv nas...