Nema panike, ali jasno je da Hrvatska može i mora puno bolje

Nitko nije očekivao niti priželjkivao samo tri boda na startu kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Azerbajdžan je nekako bio ukalkuliran kao "zicer" za pobjedu dok je pravi ispit bila Mađarska koja je trebala pokazati gdje se Hrvatska točno nalazi.

Na tom gostovanju u Budimpešti Hrvatska je napravila premalo i osjetila se velika nesigurnost posebno u fazi obrane. Jedan igrač je svakako dobitnik ova dva susreta, bez obzira na konačne rezultate, a to je Josip Brekalo. Mladi igrač Wolfsburga odigrao je jako dobro protiv Azerbajdžana na poziciji na kojoj se našao prvi put u životu, a protiv Mađara je donio živost i agresivnost, ono što je Hrvatskoj nedostajalo sve do njegovog ulaska.

Brekalo mora ostati u najužem krugu onih koji računaju na nastup, ima ogroman potencijal, igra u klubu i dosad je ispunio očekivanja kada je dobivao priliku. Tip je igrača koji Hrvatska treba i koji donosi pozitivne stvari.

Kada smo već kod toga da igra u klubu, pitanje je bi li Zlatko Dalić ostao pri svojoj tvrdnji da je Lovre Kalinić broj jedan bez obzira što ne igra u klubu ili bi se držao on tvrdnje uoči Svjetskog prvenstva kada je istaknuo da će u Rusiju moći samo oni koji igraju u svojim klubovima.

Kalinić je bio nesiguran u Budimpešti, loše je reagirao kod prvog gola koji se nije trebao dogoditi, no nije tu samo njegova krivica već i društva iz obrane koje je pustio Szalaija da uopće dovede Kalinića u situaciju da to mora obraniti. Od prelaska iz Genta u Aston Villu, Lovre je prolazio kroz težak proces prilagodbe na potpuno drugačiji nogomet i način igre, zaštićenost vratara, suradnju s obranom i da se ne lažemo, to nije izgledalo najbolje. Ali nisu se niti očekivala odmah čuda, mnogi vratari su nakon dolaska u Englesku imali problema i trebalo im je vremena da uhvate pravi ritam.

U Aston Villi je nakon lakše ozljede ispao iz prvih 11, preselio na klupu i ne brine. Vidi se da mu nedostaje utakmica i ako želi zadržati jedinicu, mora se nešto promijeniti. Prvenstveno mora u klubu doći ispred Steera i ući u ritam utakmica, Dominik Livaković čeka na priliku i baš nitko ne bi mogao ništa Daliću reći da je u ova dva susreta branio on. To ne znači da bi Hrvatska automatski dobila ona susreta, ali to je samo na onom tragu da igraju oni koji su trenutno u najboljoj formi i s kojima bi se složila najbolja postava u datom trenutku. A složit ćemo se, nije Livaković baš toliko lošiji od Kalinića da niti u ovakvoj situaciji ne može ispred njega. Nedostatak utakmica vidi se i na Dejanu Lovrenu koji od početka godine u Liverpoolu nije upisao niti minutu. Imao je ozljedu, nije igrao, zatim se vratio, ali ispred njega su već bili Van Dijk i Matip, a ne treba spominjati kako će sada biti još teže jer osim njih tu će biti i Joe Gomez, velika nada engleskog nogometa i igrač kojeg Klopp iznimno cijeni. Lovren neće niti u sljedećoj kvalifikacijskoj rundi biti u idealnoj situaciji, a Hrvatsku čeka težak zadatak protiv Walesa. Osjetilo se da ima problema, jednom je dobro prošao nakon nehotičnog, ali ružnog prekršaja na 17 metara, s Vidom nije bio najsinkroniziraniji...

Šteta za ozljedu Barišića, pokazao je da je sasvim solidno rješenje za taj lijevi bok, sigurnije je izgledao od Leovca koji je krivac kod drugog gola Mađara. Rebić je imao problema s ozljedom prije okupljanja i pružio je koliko je mogao, uostalom zabio je gol. Kramarić je izvlačio hrvatsku protiv Azerbajdžana, ovdje ga nije bilo. Modrić treba pomoć u sredini i više otvaranja za suradnju, inače i on postaje jalov kao u Budimpešti, ali na njemu i Rakitiću najviše se osjetio umor. Oni su ujedno i skupili daleko najviše utakmica u 2019. godini, stoga i ne čudi.

U svakom slučaju Hrvatska u ove dvije utakmice nije izgledala dobro, znamo da može puno bolje i morat će puno bolje ako misli proći bez stresova kroz ovu skupinu. Što god govorili skupina je daleko od komplicirane jer ako ćemo strahovati od Mađarske, Slovačke, Walesa i Azerbajdžana.... Vremena za popravak ima i ne treba stvarati paniku, treba vidjeti u kakvom će stanju igrači biti prije Walesa, izabrati one najbolje, u najboljoj formi i u ritmu te s njima odraditi najbolji mogući posao. Lijepo je znati i imati standardnih prvih 11, ali na terenu ne igraju imena već igrači koji su u svakom trenutku sezone u drugačijem stanju.