Nepodnošljiva lakoća pobjeđivanja

Hrvatska zna pobjeđivati. Sukus je to današnjih 90 minuta odigranih u Bukureštu, u kojima je naša momčad održala savršen učinak i u četvrtoj utakmici protiv Rumunjske.

Utakmica je započeta minutom šutnje za ubijenog rumunjskog rukometaša Mariana Cozmu, a obje reprezentacije istrčale su na travnjak sa crnim florom. Naši navijači ni ovog puta hrvatsku momčad nisu ostavili samu, u Bukureštu se pjevala hrvatska pjesma iz dvjestotinjak grla.

Debitant Ivan Jurić krenuo je od prve minute, a da ga usprkos 34 životna ljeta ipak držala mala trema pokazala je činjenica da je zaboravio dignuti ruku na srce prigodom sviranja Lijepe naše.

Rumunji su konkretnije i agresivnije otvorili utakmicu, logično, ipak su domaćini. No, sve do pogotka nije bilo opasnijih prijetnji prema Pletikosi. Najbolju prigodu u prvih 20 minuta propustio je Petrić nakon pogreške Tamasa na 30 metara. Petrić je za trenutak ostao sam pred Lobontom, no nije dobro pucao.

Prva opasnost donijela je vodeći pogodak domaćinima u 22. minuti. Križanac je kratko odbio jednu okomitu loptu ravno na udarac Ciprianu Marici, koji lako pogađa pored nemoćnog Pletikose za 1:0. Bio je to prvi pogodak Rumunja uopće protiv Hrvatske, nakon tri dosadašnje utakmice bez da su zatresli našu mrežu.

No, kako smo "jeftino" primili, tako smo "jeftino" i postigli pogodak. Ivan Rakitić izveo je slobodan udarac desnom nogom s lijevog boka, u sredini je Olić trznuo glavom, ali loptu nije dirao, a ona je završila u mreži za 1:1. Igrala se 28. minuta, Rumunji su vodili tek nešto više od 300 sekundi.

Do poluvremena uglavnom se vodila borba na sredini terena, tek je jedna lijepa akcija domaćina u 32. minuti urodila opasnim, no nepreciznim udarcem Codree s 20 metara.

U drugi dio Bilić je ušao samo s dvije izmjene, a na teren su poslani Kranjčar i Kovač. Hrvatska je prividno zagospodarila terenom u prvih desetak minuta drugog dijela, no bez ikakvih konkretnijih prijetnji.

Prve "iskre" u drugom dijelu dogodile su se u razmaku od 60 sekundi. Najprije je jednu munjevitu kontru naših Pranjić završio udarcem umjesto paralelnim ubačajem s lijevog boka, a potom je Pletikosa sjajnim refleksom skinuo "jedan na jedan" Cocisu. "Zaplivala" je na trenutak naša obrana, no naš je vratar bio na visini zadatka.

U 61. minuti trenutak kojeg smo čekali dugu godinu dana. Eduardo da Silva ušao je na teren umjesto Olića i svoj povratak odmah obilježio s dva uklizavanja već u prvim sekundama svojeg povratka. Kao da je želio poručiti svima "Tu sam, spreman sam, idemo dalje!"

Pet minuta kasnije Dudu je munjevito pobjegao Radoiju i pokušao uposliti bolje postavljenog Rakitića na drugoj strani, no ovaj nije uspio ukrotiti loptu. U 71. minuti svoj debi ubilježio je i Hrvoje Čale.

Ubrzo se na djelu pokazalo zašto smo doliko čekali i zazivali Eduarda. U 75. minuti nakon kornera uspio je iskontrolirati loptu u gužvi, gurnuti je kroz šumu nogu do Nike Kranjčara, koji s dva metra udaljenosti zakucava loptu u mrežu i donosi pobjedu Hrvatskoj u Bukureštu.

Do kraja je Hrvatska spustila loptu na pod i gotovo rutniski iskontrolirala preostalih 15 minuta protiv reprezentacije iz prvog razreda europskog nogometa. Nije to bila nikakva predstava za pamćenje naše nacionalne momčadi, no još se jednom na djelu iskazala "nepodnošljiva lakoća pobjeđivanja" Bilićeve momčadi. Pobjedama u ovakvim utakmicama Hrvatska potvrđuje svoju moć, snagu i ugled.