Nikina simultanka s Maltom

Samo 1990., 1991. i 1993. (kada je odigrala ukupno četiri utakmice) Hrvatska je godinu završila neporažena. Sve do ove godine, kada je u 10 utakmica uknjižila sedam pobjeda i tri remija; uspješan niz Slaven Bilić i njegova momčad okončali su pobjedom protiv Malte koja je ipak bila lakša nego što se stručni stožer pribojavao. Po izuzetno teškom vremenu i još težem travnjaku, a pred desetak tisuća gledatelja, Hrvatska je odigrala dobro i lijepo u prvom dijelu te rutinski zadržala prednost u drugom, za nova tri boda i prvo mjesto na ljestvici.

Titula igrača utakmice – i to uvjerljivo – pripala je Niki Kranjčaru koji je s dva krasna pogotka sam torpedirao Maltežane u prvom poluvremenu, postavši pritom četvrti strijelac reprezentacije u povijesti (uz Vlaovića ima 15 pogodaka). Niko je s pet pogodaka u posljednje tri utakmice pokazao da mu status u klubu ne predstavlja nikakvu prepreku da u reprezentaciji bude glavni nositelj igre.

Činilo se da će zbog teških uvjeta Hrvatska teško zagospodariti terenom na onaj način kako bi to voljela, no tehnička superiornost ipak je lako došla do izražaja. Hrvatska se postavila vrlo ofenzivno, dobro se kombiniralo, ponajviše preko Kranjčara. Šteta je što bolje raspoloženi nisu bili napadači, pa je dosta izglednih situacija zapelo upravo na njima.

Nakon nekoliko nepreciznih pokušaja, bravu Malte otključao je Kranjčar u ”svojoj”, 19. minuti. Primio je loptu na 30-ak metara od gola, povukao pored čuvara još desetak metara i potom neobranjivo pogodio suprotni donji kut Hoggovog gola za 1:0 Hrvatske.

Umalo je potom Šahtarov dvojac udvostručio prednost - Srna je lijepo nabacio, Eduardo solidno u padu pucao, no na mjestu je Hogg. U 31. minuti Kranjčar je poslužio Modrića koji pokušava kopirati Nikin prvi gol, no ispriječila se stativa. Sedam minuta kasnije Niko poslužuje idealno Petrića, no njegov siloviti udarac s 15-ak metara odlazi preko gola.

Kada već nitko nije htio iskoristiti njegove asistencije, Kranjčar je jednostavno postigao još jedan pogodak. U 42. minuti na vrh šesnaesterca dodao mu je Eduardo, Kranjčar je ovoga puta silovito opalio pod prečku, i uz mali dodir malteškog braniča i ova je lopta odsjela u mreži za 2:0.

Hrvatska je u drugom dijelu usporila, po ovakvom terenu nije imalo smisla držati do kraja nogu na gasu. Malo su se otvorili i Maltežani, zabilježili nekoliko poluprilika pored često usamljenih Ćorluke i Schildenfelda koji su jako dobro odradili svoj posao s obzirom na tu otvorenost Hrvatske.

Bilić je zamijenio blijedi napadački dvojac, što je donijelo novu živost u hrvatsku igru. U 78. minuti Dujmović je vrlo lijepom dugom loptom gurnuo u šansu Kalinića koje dobro primio loptu, ušao u šesnaesterac, no i opalio preko gola.

Ipak, i Kalinić je zasluženo stigao do svog prvijenca. Sjajni Kranjčar pogodio je Kalinića ”u trepavicu”, a ovaj dobro skače i gura loptu ispod Hogga u mrežu za 3:0. Kranjčar je do kraja pokušao među strijelce upisati i Mandžukića, no Mandžo njegov centaršut u 89. minuti ipak nije uspio pospremiti u gol.

Hrvatska je tako lagano upisala pobjedu koju smo i očekivali na kraju uspješne 2010. godine, a reprezentaciji možemo samo poželjeti jednako uspješnih idućih 20 godina kao što su bile ove od SAD-a do Malte…