Ostavimo se budućnosti i uživajmo u trenutku...

Vrijeme je nezaustavljivo, život je prolazan, a ljudi se s prihvaćanjem toga bore na razne načine. Zbog ograničenosti s vremenom konstantno se postavljaju ciljevi, a završetak, naravno ako je on uspješan, donosi neku nagradu. Tako je u svemu pa i u nogometu koji prolaznosti prkosi floskulama sutra je novi dan, idemo utakmicu po utakmicu i svaka nova sezona je nova prilika.

Igraj na utakmice Lige A Lige nacija na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Svijest o prolaznosti i činjenica da ništa nije vječno tjeraju ljude da konstantno zazivaju kraj umjesto da uživaju u trenutku i prepuste se stvarnosti. Nekad je teško vjerovati da neki pojedinci u svom poslu iskaču, prkose vremenu i tako stvaraju neku novu vječnost, a obični (zavidni) smrtnici tješe se činjenicom da će i tome doći kraj.

Luka Modrić najveći je hrvatski nogometaš svih vremena. Danas slavi svoj 39. rođendan, a posljednje sate kao 38-godišnjak proveo je radeći ono što ljudi njegovih godina zdravorazumski ne bi trebali raditi. Po nekom ustaljenom ključu nakon briljantne predstave na terenu morao je na pitanja o njoj odgovarati kroz prizmu svojih godina.

Kapetan Real Madrida ponovno se, po tko zna koji puta, morao braniti tvrdnjom da zbog godina ide utakmicu po utakmicu, a Zlatko Dalić u šali ga je označio kao budućnost reprezentacije. Istina je takva da je Luka Modrić u pobjedi Hrvatske protiv Poljske u Osijeku bio igrač utakmice, da nakon toga ne zaslužuje pitanja o mirovini i da on jednostavno uživa u onom što radi, a to bismo trebali i mi.

180

Hrvatska je nakon bolnog ispadanja s Eura na noge stala hrabrim porazom kod Portugala i dominantnom, ali teško izborenom pobjedom protiv Poljske. Izbornik je odlučio okrenuti novu stranicu, ali priče o smjeni generacija su deplasirane. Većine reprezentativaca iz Njemačke tek ulazi u najbolje godine, Domagoj Vida na posljednja dva velika natjecanja imao je sporednu ulogu, a Marcelo Brozović odlučio se u potpunosti oprostiti od nogometa na najvišoj razini.

Najvažnija promjena je nova formacija, a Luka Modrić nakon 180. nastupa za reprezentaciju nije se mogao sjetiti je li reprezentacija ikada igrala s trojicom u zadnjoj liniji otkako je on njezin član. I ne treba mu zbog toga zamjeriti, 180 utakmica teško je popamtiti, ali ne sumnjamo da bi se Luka sjetio ponekog detalja iz svake od njih kada bi to morao.

Debi je ostvario 1. ožujka 2006. godine u Baselu gdje je Hrvatska igrala pripremnu utakmicu protiv Argentine uoči Svjetskog prvenstva u Njemačkoj koje je slijedilo tri mjeseca kasnije. Bilo je to prije više od 18 godina, a ta utakmica iz današnje perspektive ima ogroman značaj za svjetski nogomet.

Hrvatska je pobijedila Argentinu 3:2, ali još važnije od toga Luka je debitirao dok je s druge strane Lionel Messi zabio svoj prvijenac za Gaučose. Dvojica svjetskih velikana desetak su godina kasnije svojim zemljama kao kapetani podarili neizmjernu količinu radosti, a krenuli su kišnog zimskog dana u hladnoj Švicarskoj.

Hrvatska je ciklus pod vodstvom Zlatke Kranjčara igrala s trojicom u zadnjoj liniji, a nakon ispadanja sa Svjetskog prvenstva, Slaven Bilić vratio se sustavu s četvoricom, a Luki Modriću je dao ključeve reprezentacije u ruke.

Luka ih do danas nije ispustio, a 18 godina kasnije kao najbolji igrač na terenu pokrenuo je novu taktičku tranziciju hrvatske reprezentacije. U 180 nastupa zabio je 27 golova, upisao 29 asistencija, a sinoć se na vječnoj ljestvici po broju reprezentativnih nastupa izjednačio sa Sergiom Ramosom. Ispred njega je ostao samo Cristiano Ronaldo za kojeg vrijedi sve što je i za Luku u uvodu izrečeno.

Ispred Modrića su Messi (187) i šestorica relativno anonimnih igrača iz Azije koji nastupe skupljaju i izvan Fifini termina. Messi i Ronaldo postavili su neke nove nogometne standarde, a ime hrvatskog kapetana u mnogi se kategorijama može naći u istoj rečenici s njima.

Budućnost

Utakmica u Osijeku vjerojatno je svojevrsna prijelomnica. Luka Modrić je sadašnjost i pitanja o njegovom najvećem neprijatelju (vremenu) moraju napokon prestati. Činjenica je da je Modrić lice ne samo hrvatskog, nego i svjetskog nogometa. Njegova prisutnost na bilo kojoj razini, pa makar i na onoj kakvu ima u Realu, je od neopisive važnosti.

Najveći hrvatski nogometaš u povijesti uživa u nogometu, shvatio je da mora živjeti u trenutku i vrijeme je da ga pustimo i budemo sretni što smo njegovi suvremenici. Nijedan kraj nije sretan jer s njim, pa makar i bio uspješan, nešto završava. Modrićev odlazak je neminovan, ali još uvijek nije kucnuo čas i s njime ne treba žuriti.

Treba gledati prema listopadu, prema utakmicama sa Škotskom i Poljskom koje mogu Hrvatskoj osigurati četvrtfinale Lige nacija, još jednu priliku da se bori za medalju i povoljniji ždrijeb u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

Hrvatska spada među najveće svjetske reprezentacije. Potvrđuju to rezultati, renking i individualna kvaliteta igrača, ali u svemu tome zanemaruje se koliko je Hrvatska zapravo mlada. Vatreni su sa službenim utakmicama krenuli 1994. godine, od tada pa do Lukinog dolaska prošlo je 12 godina, a on kockasti dres nosi već više od 18 godina.

Modrić je prošlost, sadašnjost, ali i budućnost reprezentacije. To je ultimativan odgovor na pitanje o tome što će biti sutra. Luka je već davno postao vječan, a na nama je da njegovu priču iskoristimo kao inspiraciju, divimo se njegovim majstorijama i uživamo u najljepšoj igri na svijetu sa začinom omalenog dječaka iz okolice Zadra dok još uvijek možemo.