Pravi pristup, pravi rezultat

Stipe Pletikosa: Prvo poluvrijeme proteklo je bez potrebe za njegovom intervencijom. Latvijci su dvaput pucali, ali iz oba pokušaja, makar su situacije, iz njihove perspektive, bile obećavajuće, nisu uspjeli ugroziti naša vrata. U nastavku u jednom navratu pokazao malu nesigurnost, ali fenomenalnom reakcijom u 58. minuti spasio je hrvatska vrata u situaciji jedan na jedan s Rudnevsom, što znamo da je njegova specijalnost.

Vedran Ćorluka (do 32. minute): Ćorluka je bio jedna od boljih na terenu prije nego je nažalost morao biti zamijenjen zbog ozljede. Ubacivao se iz drugog plana, radio ono što se od njega očekuje u ovakvoj utakmici gdje nije na svojoj obrambenoj poziciji trebao imati previše posla. Čak je i dugim loptama odlično pronalazio svoje suigrače, ali nažalost je u 32. minuti morao zbog ozljede napustiti teren i prepustiti poziciju Domagoju Vidi.

Dejan Lovren: U utakmici gdje, zbog slabosti protivnika, nemate puno posla u obrani, svaka pa i najmanja pogreška može biti kobna. Katastrofalno je branič Lyona reagirao u 58. minuti, no, na njegovu, ali i na sreću hrvatske reprezentacije, nisu nas Latvijci kaznili. Tko zna kako bi naši reprezentativci reagirali da smo u toj fazi utakmice primili ovakav pogodak.

Josip Šimunić: Niti on nije imao gotovo nimalo posla u ovoj utakmici. Koristio je to svojim povremenim ubacivanjima po lijevoj strani našeg napada, no, u malobrojnim obrambenim zadaćama bio je siguran i pouzdan.

Ivan Strinić: S obzirom na jačinu protivnika očekivano se češće priključivao napadu. No, obrambeno, u rijetkim situacijama kada su Latvijci napadali, išlo je to preko njegove strane. Nije bio siguran u svojim reakcijama, a dvije (polu)prilike koje nam je protivnik stvorio u prvom poluvremenu, bile su preko njegove pozicije. U nastavku utakmice ipak je bio odlučniji, šteta što njegov odličan, pomalo i s(p)retan pokušaj, na samom početku drugog poluvremena, nije završio pod gredom. Ali, svoju upornost naplatio je odličnim ubacivanjem za pogodak Eduarda.

Darijo Srna: Možda čak i naš najbolji igrač na terenu, bez obzira što su glavnim ulogama bili strijelci za ovu bitnu pobjedu. Željan igre, čitavu večer na visokoj razini, u visokom tempu. Ubacivao, prijetio iz slobodnjaka, na kraju i asistirao za pogodak. Svjestan kako je zbog njegovog izostanka patila naša igra u Pireju, odlučio je to nadoknaditi dvostrukim angažmanom u ovom kvalifikacijskom dvoboju.

Ivan Rakitić: U prvih 45 minuta ostao je bez nekog konkretnog i zapaženog učinka. Niti u nastavku se nije nešto posebno istaknup. Protiv Grčke nije niti dobio priliku, ali nakon duge pauze zbog ozljede, Raketa se tek vraća u pravu formu.

Luka Modrić: Nakon loše predstave u Grčkoj, želio se dokazati u pravom svjetlu. Dirigirao je ekipom na pravi način, dobro je pronalazio svoje suigrače. No, puno bolji je bio u prvom poluvremenu nego u nastavku utakmice, kada je malo posustao.

Niko Kranjčar (do 59. minute): Niko je bio rastrčan, aktivan, opasan po lijevoj strani. Dobro je kontrolirao loptu, ali nedostajalo je konkretnih i opasnijih njegovih udaraca u završnici. Nažalost, zbog ozljede, i on je morao prije vremena napustiti travnjak.

Mario Mandžukić: Mandža se u samom početku utakmice našao u nekoliko izglednih i opasnih situacija, šteta što onaj pokušaj iz okreta, iz pete minute, nije završio s prave strane mreže Latvijskog gola. Dobro je otvorio i nastavak utakmice, neumornom trkom nudio se svojim suigračima pa je i zaslužio pogodak, koji je zabio u 72. minuti utakmice. Magath mu je u klubu našao pravu poziciju, gdje je konstantno opasan za protivničke vratare, a napokon se na toj poziciji našao i pod komandom Slavena Bilića.

Eduardo da Silva: Sjajno je otvorio utakmicu. Već u drugoj minuti, nakon odličnog pokušaja, pokazao je zašto bi trebao igrati što bliže protivničkim vratima, a ne na krilu, ili tko zna gdje na travnjaku. Distribuirao je lopte suigračima, pucao iz svih pozicija, ali i njemu je nedostajalo te smirenosti, koncentracije, hladnokrvnosti u završnici. Dvije velike prilike propustio je u drugom poluvremenu, ali u 66. minuti, napokon je jedan centaršut, glavom pospremio u protivničku mrežu. Ponovno je Eduardo bio junak naše reprezentacije.

Domagoj Vida (od 32. minute): Vidljivo je bio impresioniran nenadanim ulaskom u igru u prvom poluvremenu. Griješio je u predaji lopte. U nastavku se konsolidirao, dobro je obavljao sve svoje zadaće, a čak se izborio za jednu priliku u napadu, no, vjerojatno zbog respekta prema suigračima, tražio je asistencijom Eduarda umjesto da je sam pokušao zaključiti akciju udarcem.

Ivan Perišić (od 59. minute): Dobro je zamijenio Kranjčara, a vrlo vjerojatno da nije ušao u 59. minuti zbog Nikine ozljede, ušao bi ionako koju minutu kasnije. Bio je rastrčan po toj lijevoj strani, u 64. minuti, kod 0:0, imao je izglednu priliku, ali udarac je otišao preko gola. S pravom se možemo radovati svakom novom nastupu Perišića u reprezentaciji, koji pokazuje kako je veliki potencijal i budućnost naše reprezentacije.

Nikica Jelavić (od 85. minute): Igrao premalo za neku ozbiljniju analizu i ocjenu. Mogao je i bolje reagirati u samoj završnici utakmice, i na ubacivanje Perišića, ali i na odbijenu loptu, glavom, nakon udarca Srne.