Rakitić: 'Što će mi najviše nedostajati? Biti u Hrvatskoj, uz prijatelje i obitelj, boriti se za moje boje'

Trebalo je određeno vrijeme da se slegnu emocije, jer… Nije jednostavno preko noći ostati bez nečega što toliko voliš. Ivan Rakitić je u predvečerje nove reprezentativne natjecateljske sezone zauvijek rekao zbogom Vatrenima. Poslije 106 odigranih utakmica i 13 ponosnih godina. U prvom većem intervjuu poslije jedne od najtežih odluka u svojoj dugogodišnjoj karijeri Ivan je otkrio kada je u sebi prelomio da više neće biti dio hrvatske reprezentacije, prisjetio se početaka, sretnih i manje sretnih dana i, naravno, nezaboravnih trenutaka na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i spektakularnog dočeka po povratku u Zagreb.

“Čudno mi je bez reprezentativnih okupljanja, navikne se čovjek poslije svih tih godina… Sad uviđam da je istina sve ono što ljudi govore da je teže gledati s tribina, nego igrati utakmicu. Tako je i sad kad me više nema blizu reprezentacije”, kaže Ivan Rakitić, koji se još jednom prisjetio dana kad je donosio tešku odluku.

“Odluka o napuštanju reprezentacije jedan je od onih dana u karijeri kojih se sjećaš zauvijek. Pogotovo kad je u pitanju nešto tako bolno, kao što je to bio moj oproštaj s Vatrenima. Međutim, sretan sam i ponosan što sam smogao snage presjeći, u čemu su mi jako pomogli predsjednik Davor Šuker, izbornik Zlatko Dalić i kapetan Luka Modrić. Što je presudilo? Trinaest godina, više od sto utakmica… Možda je došlo vrijeme kad me obitelj više trebala. S druge strane, želio sam se posvetiti klupskoj karijeri, povesti malo više računa o zdravlju…”.

Sve je još uvijek svježe…

“Još uvijek uhvatim sebe kako iščekujem utakmicu, gledam svaki detalj, navijam i… Jednostavno ne shvaćam da više nisam dio toga, barem ne u “prvom redu”. Međutim, uvijek mi je drago kad se čujem s nekim iz reprezentacije, to se nikad neće promijeniti. I naravno da će Hrvatska u meni uvijek imati velikog navijača. Što će mi najviše nedostajati? Biti u Hrvatskoj, uz prijatelje i obitelj, boriti se za moje boje, svaki put doživjeti osjećaj kad odjeneš naš sveti dres, pogledaš grb koji nosiš i znaš koliko je ljudi iza tebe. Osjećaj kad sjedneš na avion i kažeš samome sebi: “Idem tamo gdje je srce…”.

Jedan od prijelomnih trenutaka u njegovoj karijeri bio je dan kad je odabrao Hrvatsku ispred Švicarske.

“Znao sam da bi moji roditelji voljeli da igram za Hrvatsku, ali rekao sam im tada da mi treba vremena za konačnu odluku. Sjećam se dobro dana kad sam prelomio, svi smo bili u stanu i ja sam se u jednom trenutku povukao u sobu. Imao sam ja u sebi jasnu odluku, ali, kao što sam tada trebao javiti Slavenu Biliću, sve sam isto proživio i nedavno, kad sam trebao obznaniti odluku Zlatku Daliću… Nije jednostavno uzeti mobitel u ruku i okrenuti broj… Naravno da sam bio sretan i ponosan što sam napravio taj korak i odlučio igrati za Hrvatsku.”

Vrhunac Ivanove reprezentativne karijere je, naravno, osvajanje srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

“Sve se u Rusiji lijepo posložilo i, da budemo iskreni, za sve nas je to bilo neočekivano. Međutim, svih tih mjesec i pol dana smo fantastično funkcionirali i zaslužili srebro. I još nešto, osim rezultata, postigli smo i to da nas je zavolio cijeli svijet, imao sam osjećaj da 99 posto ljudi na svijetu navija za nas, ha, ha, ha… Moramo biti ponosni na naša postignuća u Rusiji. A doček u Zagrebu… Što reći… Pokazali smo cijelom svijetu što je Hrvatska!”

FOTO: Igor Šoban/PIXSELL