Reprezentativno stanje: Problema ima i nema, ne treba se strogo držati imena i starih zasluga

Izbornik Zlatko Dalić davno je poručio kako igrači da bi ušli u reprezentaciju moraju igrati i u klubovima. Kasnije je to malo modificirano u kako nije baš tako lako doći do reprezentativnog dresa, ano ako će se Dalić držati one svoje misli s početka mandata, neki bi mogli ostati bez minuta protiv Walesa koji je vrlo važan protivnik.

Prvenstveno se očekuje rotacija na golu jer je Lovre Kalinić potpuno van ritma i ne brani u Aston Villi, a i nastup u prva dva kvalifikacijska susreta s Azerbajdžanom i Mađarskom bio je blago rečeno neuvjerljiv.

Problem je i Lovrenova minutaža u Liverpoolu, no teže je očekivati da će on izletiti iz početne postave, prvenstveno jer je najbolje upoznat s tim otočkim načinom igre kakav njeguje Wales.

Ima i pozitivnih primjera, igrača koji igraju odlično, a donosimo vam pregled kako to trenutno izgleda kod pozvanih igrača.

Lovre Kalinić (Aston Villa): Zlatko Dalić drži Kalinića kao nasljednika Danijela Subašića i broj jedan u reprezentaciji, ali realno je za očekivati da će se to promijeniti već sada jer nema nikakve logike držati Kalinića na golu kada u klubu ne brani još od veljače, a i zadnji nastupi u reprezentaciji nisu bili dobri. Bez obzira na hijerarhiju, Kalinić više po ničem nije hrvatski broj jedan.

Dominik Livaković (Dinamo): Livi je logično rješenje za prvog vratara protiv Walesa. Brani odlično u Dinamu, konstantan je, u reprezentaciji kada je dobio priliku bio je odličan i u ovom trenutku definitivno je ispred Kalinića. Protiv Mađarske i Azerbajdžana izbornik se držao "hijerarhije", nije završilo dobro, sada bi se trebao držati realnog stanja stvari.

Simon Sluga (Rijeka): I Sluga ima prednost u odnosu na Kaliniću tu što konstantno brani i to dobro. No on je u statusu trećeg vratara reprezentacije i teško da će Kalinića potisnuti baš do te mjere. Ipak Sluga je u dobroj formi i zasluženo je u reprezentaciji.

Domagoj Vida (Bešiktaš): Vida ne predstavlja problem. U Bešiktašu ima kontinuitet nastupa, izabran je i u najboljih 11 turskog prvenstva i dolazi u dobrom izdanju. Problema je bilo početkom sezone kada je još tražio pravu formu, a sada je u dobrom stanju.

Dejan Lovren (Liverpool): Dobri duh Liverpoolove i reprezentativne svlačionice može brinuti Dalića iako on tvrdi kako nema problema. Ima, Lovrenu je potreban kontinuitet da bi uhvatio pravu formu, a on ga uopće nema ove sezone. Igra na kritičnoj poziciji i to je jedan od velikih problema za Dalića.

Tin Jedvaj (Bayer): Ove sezone Jedvaj je imao manje problema s ozljedama nego prošle, ali nije se naigrao u Bayeru. Zadnji nastup upisao je još krajem ožujka u teškom poraz 4:1 protiv Hoffenheima. Nakon toga Bayer je počeo pobjeđivati, a Jedvaj je do kraja sezone ostao bez ijedne minute promatrajući sve utakmice s klupe.

Borna Barišić (Rangers): Iza Borne Barišića je turbulentna sezona. Bilo je tu vrlo dobrih nastupa, skromnih nastupa, dosta propuštenih utakmica zbog ozljeda i zbog toga i dolazi van natjecateljske forme, u sličnoj situaciji kao i Jedvaj. On je zaradio ozljedu protiv Mađarske, a od tada je odigrao samo jednu utakmicu i to za vikend protiv Kilmarnocka.

Duje Ćaleta Car (Marseille): Nakon teškog početka karijere u Marseilleu s dosta pogrešaka i neuvjerljivih nastupa, Duje Ćaleta-Car uhvatio je pravu formu i zaigrao puno bolje. Od sredine veljače bio je konstantno u početnoj postavi i u tom razdoblju izgledao je dosta dobro.

Karlo Bartolec (Nordsjaelland): Karlo Bartolec jedan je od najboljih i najstandardnijih igrača danske momčadi. Jedini je odigrao sve osim jedne utakmice svih 90 minute i u toj jednoj napustio je travnjak u 87. minuti. Nije igrao samo kada je imao kartone, ozljede su ga mimoišle, u punom je ritmu i odličnoj formi.

Filip Benković (Celtic): Dečko velikog potencijala, ali ozljede ga ne maze. Još jedna sezona u kojoj je Filip imao velikih problema s ozljedama, a ono vremena što je proveo na travnjaku, bio je vrlo dobar. Pozitivno je to što se nakon svake pauze vraćao vrlo brzo u formu i nije mu trebalo puno vremena.

Dario Melnjak (Rizespor): Iznenađenje na popisu, ali s obzirom na problematičnu poziciju, treba iskoristiti i isprobati baš svaku opciju koja se čini dobrom. Melnjak je igrama u Turskoj protiv najvećim tamošnjih klubova i kvalitetnih igrača, pokazao da se o njemu može i treba razmisliti. Ima konstantu i to vrlo dobrih nastupa.

Luka Modrić (Real Madrid): Najlošija sezona Luke Modrića u dugo godina. Uklopio se u sivilo Reala, cijela momčad je potpuno podbacila i daleko je od one forme od prije godinu dana. Malo je igrao, pa malo nije igrao, Zidane je svašta isprobavao i ako je nešto pozitivno, Luka je onda svježiji nego inače.

Ivan Rakitić (Barcelona): Potpuno suprotno od Modrića. Rakitić je igrač bez kojeg Valverde ne može složiti prvih 11 i stalni je član početne postave. Izmjenjivali su se igrači otkako je Raketa tamo, dolazila pojačanja, ali on je ostao konstanta, čovjek koji sjajno čuva leđa Leu Messiju.

Mateo Kovačić (Chelsea): Sve ono što su mu vrline i što bi ga izdvojilo od ostalih igrača, Kovačić već godinama premalo koristi. Zbog toga izgleda nedorečen i takva mu je i ova sezona. Borben je, dodat će igraču do sebe, ali riskantnije odigravanje, prodor koji mu je stvarno dobar, to se koristi premalo. Cijela sezona mu je u biti bila konstanta, ali ne na najvišoj razini. A može puno bolje.

Milan Badelj (Lazio): Badelj nije napravio iskorak prelaskom u Lazio, samo tri utakmice ove sezone odigrao je svih 90 minuta. Balansirao je između klupe i početne postave, nerijetko ostajao bez minutaže i definitivno nije na onoj razini forme kakvu je imao u dresu Fiorentine.

Marcelo Brozović (Inter): Interova konstanta, igrač koji kada god nije ozlijeđen ili nema kartona, igra od prve minute. Brozović odrađuje ogroman posao u sredini terena i kod njega nema nekih padova u formi, a to je ono što nje trenerima najbitnije. Brozo ne zna za krizu.

Marko Rog (Sevilla): Sevilla je trebala predstavljati spas za Roga nakon što u Napoliju nije previše igrao, međutim niti u Španjolskoj nije imao zadovoljavajuću minutažu. Samo jednom odigrao je cijelu utakmicu, uglavnom je ulazio s klupe i u biti imao sličnu ulogu kao u Italiji.

Mario Pašalić (Atalanta): Mario Pašalić igra najbolju sezonu u karijeri i s Atalantom se bori za Ligu prvaka. Ovisno o protivniku i taktičkoj postavci, nekad je u prvih 11, nekad na klupi, ali može biti zadovoljan svojim nastupima, pokazuje napredak definitivno.

Filip Bradarić (Cagliari): Tamo negdje od početka godine nije se baš naigrao niti u skromnom Cagliariju. Pozitivno je što je nastupio u zadnje dvije utakmice, kod Genoe u prošlom kolu svih 90 minuta i morat će se potruditi kako bi zadržao reprezentativni status.

Ivan Perišić (Inter): Ono lošije razdoblje je iza Perišića i negdje taman od prošle reprezentativne akcije podiže formu. Igra dobro i ponovno je počeo zabijati postigavši u zadnjih mjesec i pol onoliko golova koliko je zabio od početka sezone do početka travnja. Trebat će Perišić u pravom izdanju.

Andrej Kramarić (Hoffenheim): Kramarić je odigrao sjajnu sezonu, postao je najbolji strijelac Hoffenheima u povijesti Bundeslige i cijena mu je značajno narasla. Cijelu sezonu bio je na visokoj razini i on za Dalića ne predstavlja niti najmanji problem.

Ante Rebić (Eintracht): Ante Rebić vuče ozljedu koja je uzrokovala i blagi pad u formi. Moglo bi se čak dogoditi da bude izgubljen za Wales, ostaje za vidjeti kako će se ponašati na treninzima. Rebić se jako trošio tijekom sezone, bilo je i ozljeda te mu je itekako potreban odmor.

Nikola Vlašić (CSKA): Još jedan igrač kojeg muči ozljeda. Zaradio ju je ovog vikenda protiv Ahmata, a dobra je vijest kako nije teže stradao i čak će možda moći nastupiti u prvenstvu za vikend. Do Walesa bi trebao biti spreman, sudeći prema vijestima iz Rusije.

Josip Brekalo (Wolfsburg): U početku sezone igrao je puno, a zadnjih dva mjeseca malo. Nakon reprezentativnog okupljanja nastupio je u tri utakmice dok je pet puta ostao na klupi i to je ukupno skupio samo 100 minuta. Nije u pravoj natjecateljskoj formi, ali za podizanje samopouzdanja dobro je došao gol za vikend protiv Augsburga.

Bruno Petković (Dinamo): I Petković je malo pao u formi u odnosu na ono što je igrao u Europskoj ligi, ali i dalje pokazuje klasu u hrvatskom prvenstvu. Malo ga je stao i gol, vidjelo se to u dvoboju protiv Gorice promašio penal i niz zicera, a od onog prvog susreta protiv Benfice u Maksimiru, zabio je još samo jedan gol i to Lokomotivi iz penala.

Pretpoziv:

Mile Škorić (Osijek): Najstandardniji i najbolji igrač Osijeka. Kapetan koji je zaslužio dolazak na pretpoziv, cijelu sezonu odradio je na visokoj razini i jedan od rijetkih koji nije imao posebnih padova forme.

Mijo Caktaš (Hajduk): Bila bi ogromna nepravda da Caktaš nije nekako nagrađen za sjajne igre u ovoj polusezoni. Hajdukov veznjak igra u životnoj formi, ne samo da puno zabija, već i asistira i igra te mu je mjesto na popisu bez ikakve dvojbe.

Josip Posavec (Hajduk): Nakon što je Karlo Letica ispao na klupu u Bruggeu i ostao bez minuta, Josip Posavec zasluženo se probio do popisa. Zasad je u statusu četvrtog vratara, no to ne znači da se neće probiti i više u hijerarhiji, posebno ako Kalinić nastavi skupljati utakmice na klupi.

FOTO: Jurica Galoić/PIXSELL