"Sovjeti" Hrvatskoj teški, ali prolazni

Naredne će subote Hrvatska po prvi put u svojoj povijesti odigrati utakmicu protiv Gruzije i gostovati u glavnom gradu države koja je geografski puno bliže Aziji nego Europi. Odavno već nema ulaznica za okršaj u kojemu će momčad Temurija Ketsbaije dočekati "jednu od najboljih momčadi na svijetu", prema riječima gruzijskog izbornika. Stadion Boris Paičadze ispunit će 55.000 domaćih navijača i sve osim poraza slaviti kao veliki uspjeh.

S obzirom na činjenicu da s Gruzijom dosad nismo imali međusobnih okršaja, zavirili smo u povijesne knjige da bismo se podsjetili kako smo prolazili na uvijek teškim, dalekim i izazovnim gostovanjima u državama nastalima raspadom velikog sovjetskog carstva iz 20. stoljeća.

Najviše smo utakmica odigrali s onima koji su se najprije i najviše distancirali od "sovjetske čizme". S tri baltičke države odigrali smo ukupno 12 utakmica, od čega smo pobijedili u njih 9, triput remizirali i nikad izgubili.

U estonskom Tallinnu smo najviše puta gostovali, čak četiri puta i triput slavili, jednom remizirali - u posljednjem prijateljskom ogledu u svibnju 2010. U latvijskoj Rigi smo pobijedili u oba dolaska, u litavskom Vilniusu remizirali već davnog kraja ožujka 1995.

Što se onog "pravog" SSSR-a tiče, najčešće smo se sastajali s Ukrajincima. U sedam međusobnih okršaja triput smo pobijedili, triput remizirali, jednom izgubili. Na gostovanjima u Ukrajini uvijek nam je bilo teško. U kvalifikacijama za EP 1996. u Kijevu smo doživjeli naš jedini kvalifikacijski poraz (0:1), u narednom ciklusu kvalifikacija za SP 1998. izvukli "pobjednički remi" Bokšićevim pogotkom koji nas je kasnije odveo do bronce u Francuskoj, a po dobru ne pamtimo posljednje gostovanje u Harkivu, na startu kvalifikacija za SP 2010. Završilo je 0:0, dvaput se tresla ukrajinska vratnica, bili smo bolji, no na koncu su nam baš ta dva boda koja smo mogli uzeti nedostajala za plasman u Južnu Afriku.

U kvalifikacijma za SP 2010. koplja smo ukrstili s još dvije negdašnje sovjestke republike. I s obje smo uspješno izašli na kraj. Kazahstan i Bjelorusiju kod kuće smo pobijedili 3:0 i 1:0, a pobjednički smo prošli i na gostovanjima u Almatyju (2:1) i Minsku (3:1).

"Majčica Rusija" čekala nas je u kvalifikacijama za EP 2008. Bilo je to 180 minuta tvrdog, čvrstog i ne previše atraktivnog nogometa u kojemu je Hrvatska po svim pokazateljima bila bolja, ali nije uspjela izvući više od dva remija bez pogodaka u Zagrebu i Moskvi. Za razliku od narednih kvalifikacija i sličnog scenarija s Ukrajinom, tada je to Bilićevim trupama bilo dovoljno za uvjerljiv plasman na Euro 2008. u Austriji i Švicarskoj.

Učeići iz dosadašnjih iskustava, Hrvatska u Tbilisiju može računati na tešku, tvrdu i neizvjesnu utakmicu, ali svejedno smo dosad na takvim gostovanjima znali pronaći put do pobjede. Gruzija nema kvalitetu Rusije i Ukrajine, koje jedine nismo uspjeli pobijediti na njihovim stadionima, a sve ostale protivnike iz bivšeg SSSR-a uspješno smo apsolvirali bez obzira na udaljenost, kvalitetu momčadi ili pritisak domaćih tribina.

Neka tako bude i u subotu na stadionu Boris Paičadze.