Šuker odgovorio predsjedniku Josipoviću: "Biste li jednako komentirali divljaštvo pred Vladom ili Saborom?"

Nakon što je prošle nedjelje hrvatsku državu i hrvatski nogomet svojim divljanjem, ustaštvom i netolerancijom na stadionu San Siro osramotila skupina huligana, vjerovao sam u složan i odlučan odgovor hrvatske javnosti kako je takav oblik ponašanja neprihvatljiv i da ćemo mu se kao takvom i suprotstaviti.

Nažalost, dio medija, kao i neki istaknuti pojedinci našeg društva, odlučili su huliganizam relativizirati i svojoj osudi dodati neizbježni "ali". Svaki taj "ali" je pokušaj opravdanja za nešto za što opravdanja nema. Kako bi baklje, rasističko i fašističko skandiranje te vandalizam mogli biti "u jednoj korelaciji politike kakvu vodi HNS", kako je to rekao predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović?

Niti jedna pogrešna odluka ili potez HNS-a ne može biti "povod", "razlog" ili "objašnjenje" huliganizma. Mi od grešaka ne bježimo, kao ni od dijaloga i konstruktivne kritike, ali huliganizam osuđujemo bez ograda. Bez "ali"

Žao nam je što predsjednik Republike Hrvatske, dr. Ivo Josipović, svaku prigodu koristi kako bi se dotaknuo, po njemu, "loše politike HNS-a". Od izraza "tamo vam je malo neka mafija" do objašnjenja kako na utakmice "ne ide zbog visokog rizika od nacionalizma, rasizma i izgreda", predsjednik Josipović u svakom istupu poručuje da se s hrvatskim nogometom ne želi baviti. Uostalom, ne zaboravimo da su ti huligani hrvatski državljani kojima je dr. Josipović predsjednik.

Želite li reći, poštovani g. predsjedniče, da su brojni navijači koji su u Osijeku ili u Milanu izviždali šovinističke, rasističke i nedopuštene povike i pritom zdušno bodrili „Vatrene“ zapravo poslali krivu poruku svojim dolaskom?

Trebamo li svi ignorirati takve povike i nasilje na stadionima izbjegavajući odlaske na utakmice? Ili bismo se trebali direktno suočiti s problemima i raditi na tomu da ih riješimo?

Predsjednik Josipović, kao vrhunski pravnik, sigurno zna kako Hrvatski nogometni savez nema mehanizme, metode ni pravne mogućnosti boriti se protiv huliganizma, posebno ne sam. Hrvatski nogometni savez platio je brojne kazne za takvo ponašanje navijača, umjesto da su ta sredstva korištena u humanitarne svrhe u kojima Savez redovito sudjeluje, kao što je bilo i u akciji pomoć poplavljenima u Slavoniji i Baranji. Savez je donio brojne mjere, sudjelovao u raznim projektima i pokrenuo raznolike aktivnosti u borbi protiv rasizma i nasilja na stadionima, ali HNS u toj borbi često ostaje usamljen, kao da je to problem nogometnog saveza - a ne društva u cjelini.

Pitanje za predsjednika Josipovića i sve koji su razloge za huliganizam potražili na našoj adresi - biste li jednako komentirali slično divljaštvo pred zgradom Vlade RH, Sabora ili „Pantovčaka“? Ili pred bilo kojom drugom institucijom ove države?

Želimo vas podsjetiti da je Hrvatska nogometna reprezentacija bila i ostala jedan od najvažnijih ambasadora ove mlade zemlje. Upravo je međudržavnom utakmicom između Hrvatske i SAD-a 1990. godine naša domovina dobila svojevrsno prvo međunarodno priznanje. Danas promičemo hrvatske boje na najvećim svjetskim pozornicama, naši nogometaši oblače hrvatsku zastavu dok osvajaju europske trofeje, a naši mlađi uzrasti postižu rezultate na kojima nam se divi cijela Europa. Samo u 2013. godini, bili smo jedina europska zemlja na dva omladinska svjetska prvenstva (U-17 i U-20). I ostale reprezentacije bile su uspješne, a to se nastavlja i u ovoj godini. A reprezentacija će, gotovo sigurno, ostvariti plasman na EURO 2016 u Francuskoj.

Brinemo za i osiguravamo sve bolje uvjete ne samo našim muškim selekcijama već i ženskim te malonogometnim. Organiziramo natjecanja veterana, amatera, dječaka i djevojčica, manjina i naših klubova u dijaspori, a naši klubovi kontinuirano napreduju u europskim natjecanjima iako smo očigledno financijski podređeni gospodarski snažnijim zemljama. Savez je financijski neovisan. Uz sve to, u ovo vrijeme recesije uspijevamo uz pomoć Fife i Uefe ulagati veliki novac u infrastrukturu iako bi ona trebala biti prioritet države, a ne sportskog saveza.

Aktualno rukovodstvo HNS-a demokratski je izabrano na skupštini u travnju 2014. godine od strane skupštinara koji su jednako tako demokratski odabrani u svojim županijama. Zar ništa ne znači ako je cijela nogometna Hrvatska, kroz svoje županijske saveze, zadovoljna politikom koja se vodi?

Da li je na kraju onda logičan zaključak da je "sve to loša politika" HNS-a? Zaslužuje li, stoga, HNS isključivo kritike koje variraju od "močvare" do "male mafije"? I to od lidera koji bi trebali pomoći u borbi s problemima, u promociji onoga dobroga i u podršci našim reprezentacijama koje tako uspješno zastupaju Hrvatsku na međunarodnoj pozornici.

Ne zaslužujemo li, možda, ruku pomoći u borbi protiv huliganizma za koju smo iscrpili sve mogućnosti koje imamo na raspolaganju? Zahvaljujemo se MUP-u na uvijek korektnoj i intenzivnoj suradnji, te aktualnom ministru i vodstvu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, no gdje je podrška ostalih institucija?

Borba protiv huligana, protiv rasizma i nasilja na nogometnim stadionima ne smije biti samo borba HNS-a i policije RH već cjelokupne hrvatske javnosti, medija, države i političkog rukovodstva. To je borba bez "ali", bez ograda i fige u džepu.

Dolazak na stadion ili poziv na razgovor ne bi bio znak prihvaćanja onoga što nije dobro na našim stadionima ili unutar nogometne organizacije, od čega ne bježimo. Štoviše, to bi bio znak da je nekome stalo da te probleme zajedno riješimo.

U iščekivanju svih koji žele zaustaviti huligane, ostajem uz sportski pozdrav,

Davor Šuker