Težak poraz Vatrenih: Lagano posrtanje ili alarm za uzbunu?

Moramo priznati kako smo i dalje u šoku nakon jučerašnjeg poraza. Toliko nestvarno izgleda 6:0 da smo morali ponovno pregledati veći dio utakmice i zapravo vidjeti kako je moguće da finalist Svjetskog prvenstva tako slabo odigra natjecateljsku utakmicu. Ipak, prije nego što krenemo u neku detaljniju analizu, važno je izdvojiti nekoliko činjenica.

Prije svega, pomalo su iritantni napisi i izvlačenje u prvi plan podatka kako je ovo najteži poraz u povijesti Vatrenih. Iako i sami često znamo koristiti te termine, prije svega poradi statistike, treba reći kako u ovom slučaju to naprosto nije istina. Uvjereni smo kako bi većina hrvatskih navijača prije rekla kako im je teže pao poraz od Francuske davne 1998. godine nego ovaj danas. Ipak se radi o prvom kolu Lige nacija i nije sve tako crno.

Drugo, iako smo mišljenja kako ovo nije najteži poraz Hrvatske (osim po broju primljenih pogodaka), treba reći kako je došao u najnezgodnijem trenutku. Nakon velike euforije, nakon odličnog rezultata u Rusiji dolazi sljedeća natjecateljska utakmica i dogodi se debakl. Liga nacija nije, još uvijek, veliko natjecanje poput europskih ili svjetskih smotri, ali je iznimno važno natjecanje i ovakav epilog svakako je veliki udarac ambicijama Hrvatske u grupnoj fazi.

Konačno, činjenica je kako su španjolski igrači imali nešto više odmora od hrvatskih reprezentativaca. Vidljivo je bilo na pojedinim igračima kako su jako daleko od idealne forme te ovaj susret i u tom kontekstu ne dolazi u najboljem trenutku. Španjolci su natjecanje završili 1. srpnja, Hrvati dva tjedna kasnije. Iako možete na prvu pomisliti kako je riječ o izgovoru, morate se složiti da razlika nije mala.

No, ne trebamo se truditi tražiti izgovore i pokušati na što ljepši način reći kako je ovo samo jedna utakmica koja jasno ne može biti indikativna za nastavak natjecanja. Hrvatska nažalost nije izgledala danas dobro, nije to bila momčad uz koju smo zdušno bili proteklih mjeseci i nažalost rezultat je ispao takav kakav je ispao. Još je veća žalost kada se zna da je do prvog španjolskog gola, Hrvatska bila bolja momčad.

Krenulo je odlično, Vatreni su izgledali pokretljivo, hitro, igralo se dobro i Španjolci su se našli pod pritiskom u uvodnim minutama. Možda bi danas pisali drugačiji tekst da je nešto od onih prilika ušlo u prvih 20 minuta. Hrvatska je imala čak tri sjajne prilike u prvih 17 minuta susreta. Bile su to odlične šanse Ivana Rakitića, Ivana Perišića i Ivana Santinija. Nažalost, trojica Ivana nisu uspjela i Hrvatska je strašno kažnjena za to.

Španjolska je napravila što je trebala, igrali su sve bolje, a treba se priznati kako su imali i određenu dozu sreće u prvom dijelu. Tu negdje možemo reći i da je bio kraj utakmice. Vidjelo se to na igračima, u drugom dijelu Hrvatske kao da nije bilo na terenu.

Teško je reći koji su glavni razlozi ovakvog pobačaja. Jedan je svakako već spomenuta forma. Drugi je prilično loša reakcija obrane kod prva četiri pogotka. Iako se dobro znalo kako Marco Asensio ima sjajan šut, nije ga se trebalo pustiti da s dvadesetak metara slobodno puca. Taj drugi pogodak leži i na duši Lovri Kaliniću koji je bio katastrofalno postavljen.

Obrana je jako loše reagirala kod prvog pogotka, ali jednako tako Domagoj Vida nevjerojatno je propustio ispratiti igrača i zaustaviti ga prije četvrtog pogotka. Vezni red koji je inače najjači dio Vatrenih danas je bio neprepoznatljiv, a u jednako sivilo uklopili su se i napadači. Iako je Santini u dobroj formi i igra sjajno za Anderlecht, onakav promašaj ne bi mu se smio događati na ovoj razini.

Jasno, problema ima, no pitanje je treba li baš toliko očajavati zbog ovog poraza. Jasno kako je on težak, bolan i krajnje neugodan jer su svi protivnici došli na svoje i krenuli u ritualnu paljbu prema igračima. Većina ih zaboravlja kako je Hrvatska dobro ušla u susret i umalo vodila u ranoj fazi. Jasno, nogomet se ne igra 15 već 90 minuta, ali sam početak utakmice bio je odlično izveden.

Što Daliću preostaje? Puno briga i dosta posla. Vremena nema puno. Za točno mjesec dana dolazi Engleska i tu bi Hrvatska već morala izgledati ozbiljnije. Na temelju jedne utakmice ne treba donositi pretjerane sudove i tražiti brze odgovore, ali hrvatskom izborniku sljedeći dani neće biti ugodni. Potrebno je vidjeti tko može, a tko definitivno nije u mogućnosti igrati obranu s kojom je Hrvatska danas izgledala jako slabo.

S druge strane, Santini je sjajan igrač, ali onakvih prilika neće uvijek biti puno i nakon odlaska Marija Mandžukića, Dalić mora naći jednog novog killera koji će znati i otpatke pospremiti u mrežu.

Ako bismo rezimirali, ovaj rezultat vrlo je neugodan, dolazi baš u najgore vrijeme i nimalo nam ne služi na čast igra u drugom dijelu i potpuna razbijenost. Ipak, polako i navijači postaju svjesni da činjenica da si jednom izborio finale Svjetskog prvenstva (potpuno zasluženo bez obzira na to što pojedinci tvrde), ne znači da si sada osiguran na dobre rezultate.

Ovo je bio jedan posrtaj, mali pad koji se jednom morao dogoditi. Iako je teško bilo za očekivati ovakav epilog, izgovora više nema. Dalić svakako uživa povjerenje struke, navijača i igrača i na njemu je da zajedno sa stručnim stožerom vidi kako želi da Hrvatska izgleda narednih 3-4 godine. Poraz od Španjolske je težak, potpuni debakl, ali još uvijek vjerujemo kako je to bio tek posrtaj i jedna kombinacija neiskorištenosti prilika, peha, forme i iznimno dobre španjolske realizacije.

Slijede novi izazovi, već za mjesec dana Engleska kod kuće i rasplet Lige nacija s dva susreta sredinom studenog. Hrvatska je vjerojatno izgubila šansu za mogućnost osvajanja prvog mjesta, no ostaje u šansi za drugo koje ostavlja reprezentaciju u najvišem rangu. Nadajmo se kako će najveće hrvatske zvijezde uhvatiti pravu formu do sredine listopada i već protiv Engleske pokazati kako je ovo poskliznuće protiv Španjolske bila samo jedna crna epizoda i ništa više od toga. Po svemu što Hrvatska ima, takav bi epilog i trebao biti.