Vedran Runje

Od prvih dana pokazivao je isključivo interes za poziciju vratara, te je kasnije odlučno zauzeo mjesto među vratnicama, branivši u Hajduku za koji je sakupio 23 nastupa, u vremenskom periodu od 1996. - 1998. godine. Tada stiže izdašna ponuda iz inozemstva, te Runje odlazi u belgijski Standard Liege, za koji je odigrao 99 utakmica.

Runje ima veoma brze reflekse, karizmu i vrlo pozitivan, pokretački mentalitet, te se uvijek nameće kao vođa ekipe. Mnogo puta se dokazao i kao vrstan izvođač kaznenih udaraca, a ima i prijeko potrebnu vještinu istrčavanja.

2001. godine prihvaća ponudu francuskog prvoligaša Olympiquea iz Marseillea, te seli u jednu od pet najjačih europskih liga, a trogodišnji status prvog vratara priskrbio mu je i zavidan broj od 85 nastupa.

2004. godine još jednom stiže poziv iz Belgije, te se vraća u Standard i odrađuje vrlo kvalitetnu i uspješnu sezonu, a svojim nastupima osvaja i naklonost publike.

2006. godine okitio se titulom najboljeg belgijskog vratara, koju je uvjerljivo osvojio 1999. te 2001. godine. Prije dvije sezone potpisao je trogodišnji ugovor s turskim Bešiktašem, u iznosu od milijun eura po sezoni. Unatoč nekoliko nesmotrenosti, zadobio je trenerovo povjerenje i branio je kao prvi vratar u vrlo dobroj formi. No, klupski čelnici donose odluku kako Runje više nije potreban, te on traži novi angažman i 2007. godine ga pronalazi u francuskom prvoligašu Lensu, za koji i danas suvereno brani, te je jedan od ključnih igrača.

Za Hrvatsku reprezentaciju debitirao je tek 2006. godine protiv Izraela, budući da se prvi vratar razbolio, a također je upisao i susret protiv BiH u Sarajevu.