Vlaovićev bijeg, Šukerov lob i prvi hrvatski Euro

Prvo veliko natjecanje na kojem je Hrvatska dobila priliku za nastup bilo je Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996. godine. Četiri godine prije njegovog održavanja UEFA je odlučila povećati broj sudionika završnice s osam na 16 s obzirom da je i veći broj reprezentacija nastupao u kvalifikacijama nakon raspada Jugoslavije, Sovjetskog Saveza i Čehoslovačke.

Igraj na utakmice Eura 2024 na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Rusija i Češka tako su prvi put samostalno nastupile na završnici, ali i Hrvatska koja je odlično odradila kvalifikacije i dobila priliku za prvi nastup na velikom natjecanju.

Kako se povećao broj sudionika Europskog prvenstva, tako su prvi put nastup na završnici osigurale i reprezentacije Turske, Bugarske i Švicarske, a upravo je Turska i bila prvi hrvatski protivnik na Euru.

Ždrijeb je htio da Hrvatska u kvalifikacijama igra u društvu Italije i još četiri novoformirane države, s Talijanima se borila za prvo mjesto, a iza njih ostali su Litva, Ukrajina, Slovenija i Estonija. Sve je počelo u Tallinnu kojeg je prije susreta kupala kiša, a kada se probilo sunce, Davor Šuker je s dvije majstorije osigurao Hrvatskoj pobjedu 2:0.

U toj povijesnoj utakmici za hrvatsku reprezentaciju nastupili su Ladić, Turković, Jarni, Štimac, Jerkan, Bilić, Asanović, Prosinečki, Šuker, Boban i Bokšić.

Vlaovićev bijeg slomio Turke

I dok se država još oporavljala od rata, svi su s nestrpljenjem čekali taj 11. lipanj 1996. godine kada je Hrvatska u Nottinghamu igrala protiv Turske. Na papiru je bila favorit, Fatih Terim imao je Hakana Sukura, ali Ćiro Blažević imao je Šukera, Bokšića, Bobana, Prosinečkog, Asanovića, Jarnija…

Engleska kiša u Nottinghamu nije olakšavala posao, Turci su dosadno odolijevali, ali nisu izdržali.

U 86. minuti, praktički iz njihovog kornera, Hrvatska je odjurila u kontru, Asanović je fantastičnim dodavanjem pronašao Gorana Vlaovića koji se u punom sprintu sjurio prema golu, Alpay ga nije rušio, ali nije ga mogao niti pratiti i tadašnji napadač Padove pogodio je mrežu Rustua Recbera za 1:0. (VIDEO)

Ogroman teret pao je s leđa, Turci nisu bili najteži protivnik u skupini i nekako je javnost očekivala pobjedu, sigurno više i lakše nego protiv Danaca sa Schmeichelom i Brianom i Michaelom Laudrupom te protiv Portugalaca s Figom, Joaom Pintom, Rui Costom, Coutom…

Taj dvoboj protiv Turaka, koliko god bio fizički i psihički brutalan, nije ostavio negativnog traga na Hrvatskoj, dapače, protiv branitelja naslova, vrlo opasne i kvalitetne Danske, Hrvatska je odigrala sjajnu utakmicu, na krilima raspoloženog Šukera otišla je do pobjede.

Lob za vječnost

Danci su na startu igrali neriješeno s Portugalom, a kako je Portugal dva dana prije ogleda Hrvatske i Danske slavio s 1:0 protiv Turske, bilo je jasno da Hrvatsku pobjeda izravno vodi u četvrtfinale i prije posljednjeg kola. Danci su bili ti koji su bili pod pritiskom jer u tom slučaju više ne bi ovisili sami o sebi.

Ovaj put u Nottinghamu kiše nije bilo, nije bilo niti muke, Hrvatska je bila rastrčana i raspoložena te je zasluženo otišla do pobjede 3:0 i osigurala mjesto u nokaut fazi.

Peter Schmeichel je prvi put kapitulirao u 54. minuti kada je Mario Stanić izborio kazneni udarac, loptu je uzeo, naravno, Šuker i zabio za vodstvo.

Dugo je na semaforu stajalo tih 1:0, pokušavali su Danci doći do poravnanja, ali pokušavala je i Hrvatska postići drugi pogodak s kojim bi "ubila" utakmicu i osigurala pobjedu.

U 81. minuti napokon je uspjela. Šuker s lijeve strane šalje loptu u sredinu za Bobana, a on podmeće nogu i pogađa mrežu za 2:0. Ostalo je povijest. Danci su bacili sve karte u napad, Schmeichel je kretao prema naprijed, a onda u 90. minuti jedan od najprepoznatljivijih golova Davora Šukera.

Aljoša Asanović još jednim odličnim dugačkim dodavanjem pronalazi Šukera koji kreće prema Schmeichelu, danski vratar istrčava i čeka Šukera na nekih šest-sedam metara od gola, a Šuker podiže pogled i onda izvodi svoj najbolji lob u karijeri, prebacuje Schmeichela i pogađa mrežu. 3:0, priči je kraj. (VIDEO)

Ćiro je htio Njemačku

U posljednjem kolu Hrvatska je s Portugalom odlučivala o prvom mjestu u skupini. I remi joj je bio dovoljan za to dok je poraz donosio drugo mjesto. Portugalcima je to bila utakmica za prolaz, a Ćiro Blažević potpuno je promiješao momčad, odmarao glavne zvijezde te snažnim Portugalcima na noge poslao šarenu Hrvatsku.

Bio je svjestan kako ga poraz u četvrtfinalu vjerojatno vodi na jaku Njemačku, prvo mjesto donosilo je Italiju ili Češku, međutim vjerovao je da ima lijek i za Nijemce i za Talijane, nebitno tko će u drugoj skupini završiti na vrhu.

Portugalci su se lako obračunali s Hrvatskom, slavili su s 3:0, a odmah nakon susreta Blažević je poručio kako želi u četvrtfinalu Njemačku.

Situacija u drugoj skupini tako se rasplela da ju je i dobio, a bit će to jedan od onih dvoboja nakon kojeg ćemo proklinjati glavnog suca, u ovom slučaju Šveđanina Leifa Sundella.

Imao je Šveđanin puno propusta i loših odluka i to uglavnom u korist Njemačke, progledao je kroz prste Jürgenu Klinsmannu za bezobrazan prekršaj nad Vlaovićem, nije dosudio prekršaj kod drugog gola Njemačke i Hrvatska je poražena s 2:1.

Klinsmann iz kaznenog udarca i Sammer bili su strijelci, a Šukerova "rolica" i prolazak pokraj Köpkea nisu bili dovoljni.

Prvi Euro ostat će zauvijek u sjećanju, po Vlaovićevom bijegu, Šukerovom lobu, ali i razočaranju nakon Njemačke. Dojam je da je Hrvatska mogla, da Njemačka nije bila nepobjediva, ali završilo je ipak drugačije. No bila je to najava nečeg lijepog što će se dogoditi dvije godine kasnije.