Nogomet

Čija crna serija se prekida?

Nakon što će Nizozemska i Danska u 13.30 u Johannesburgu otvoriti natjecanje u skupini E, točno dva i pol sata kasnije u Bloemfonteinu snage će u istoj skupini odmjeriti Japan i Kamerun. Ni jedna od tih reprezentacija nije oduševila u pripremnom periodu, no prisutnost Samuela Eto'oa ipak daje Kamerunu blagu prednost.

Još od 1990. i ondašnje generacije predvođene legendarnim Rogerom Millom, reprezentacija Kameruna čeka na prolaz u drugi krug na svjetskoj smotri. Na sljedeća tri Prvenstva upisali su ukupno samo jednu pobjedu i to 2002., da bi prije četiri godine Mundijal u Njemačkoj gledali pred malim ekranima. Točno 20 godina poslije povijesnog četvrtfinala u Italiji, Kamerun ponovno ima pravog lidera, a ime mu je Samuel Eto'o i od njega se očekuju nadljudski napori da povuče suigrače do drugog kruga.

Da bi se taj plan ostvario, pobjeda protiv slabašnog Japana je imperativ. Kažemo slabašnog jer Japanci su poslije uspješnog kvalifikacijskog ciklusa u 2010. godini odigrali ukupno deset prijateljskih utakmica i ubilježili samo tri pobjede i to protiv nogometnih "egzotičara" Jemena, Hong Konga i Bahreina. Protiv iole jačih protivnika izabranici Takeshija Okade padali su s lakoćom, pa ih je tako čak dvaput porazila Južna Koreja te po jednom Srbija, Engleska i Obala Bjelokosti.

U Južnu Afriku stižu s četiri uzastopna poraza i morat će drastično popraviti svoju formu žele li ostati barem neporaženi protiv Paula Le Guena i njegovih igrača. Francuski strateg na klupi Kameruna zadovoljan je kako su pripreme prošle. "Ono što smo naumili, to smo i ostvarili. Imali smo dobre uvjete za trening i odradili smo četiri prijateljske utakmice. Momci su podigli svoju formu, ali i momčadski duh jer sam inzistirao na tome da se svaki igrač mora boriti za svoje mjesto u prvom sastavu."

Izbornik Japana Takeshi Okada Japance je vodio i na Mundijalu 1998., a na izborničko mjesto se vratio 2007. nakon što je Ivica Osim zbog zdravstvenih problema bio prisiljen napustiti kormilo reprezentacije. Evo Okadinih misli uoči dvoboja s Kamerunom: Nikada se nismo fokusirali samo na obranu. Imamo kvalitetne igrače i naša taktika će se bazirati prvenstveno na napadu. Bilo je puno uspona i padova u posljednje dvije i pol godine koliko sam izbornik, no to je sve pridonijelo našem iskustvu i nisam zabrinut. Učinili smo sve što je u našoj moći glede priprema i sada nam samo ostaje nada u to da nećemo zakazati u izvedbi.

Doduše, ni Kamerunci nisu oduševili u pripremnom razdoblju. Upisali su dva remija i dva poraza, od kojih je onaj posljednji bio u beogradskoj generalci protiv Srbije (3:4). Ipak, Lavovima i svim njihovim navijačima će biti drago čuti podatak da nikada u povijesti u svojih prijašnjih pet nastupa na Svjetskim prvenstvima nisu izgubili svoju prvu utakmicu u skupini. Koliko će ta činjenica imati težine na travnjaku, ostaje nam vidjeti, no svakako će im pripomoći u podizanju samopouzdanja.

U prilog Japancima ne ide ni činjenica da nikada nisu pobijedili na Svjetskom prvenstvu izvan svojih granica. 1998. su upisali sva tri poraza, 2002. su kao domaćini ostvarili dvije pobjede, dok su prije četiri godine ubilježili jedan remi i dva poraza. Ukupno deset utakmica na tri Mundijala i samo dvije pobjede uz dva remija i čak šest poraza. Ne baš ohrabrujuća statistika za igrače iz Zemlje izlazećeg sunca.

No, statistiku čine samo brojke. Ovakvi podaci nas zabavljaju i otkrivaju mnoge zanimljivosti, no svaka utakmica je priča za sebe i onoga trenutka kada sudac označi početak susreta, sve to pada u drugi plan.

Iako je po broju nastupa za reprezentaciju od aktualnih igrača tek treći (97), Shunsuke Nakamura ostavio je možda i najdublji trag od svih njegovih trenutnih suigrača. Bivši igrač Celtica jedan je od najboljih igrača Azije, posjeduje ogromnu količinu iskustva i ako će netko biti miran i pribran na terenu, to je definitivno on.

Nepotrebno je uopće isticati koliko je Samuel Eto'o važan igrač za kamerunsku reprezentaciju. On je neupitni vođa, najbolji strijelac u povijesti svoje države s 44 pogotka i što je još važnije, njegova prisutnost na travnjaku je uvijek olakotna okolnost za njegove suigrače, koji se automatski osjećaju sigurnijima u igri.