El Maestrov orkestar protiv energije vjetrenjača

I dok je cijeli nogometni svijet još uvijek pod dojmom triler-završnice četvrtfinalnog dvoboja između Urugvaja i Gane, a urugvajski ljubitelji nogometa u transu zbog prolaza u polufinale, Oscar Tabarez mora smiriti strasti u svlačionici i pripremiti momčad za susret u kojem po prvi puta u knock-out fazi Urugvaj neće imati status (blagog) favorita. Od takvog statusa bi bili i još udaljeniji ukoliko se kapetan Lugano zaista ne uspije oporaviti pred veliki okršaj sa Nizozemcima.

"Ukoliko ne budem spreman, moram biti pošten prema svojoj momčadi i ustupiti mjesto drugima, koji također mogu dobro obaviti posao. Ja činim sve što je u mojoj moći kako bih se oporavio, a na treneru i medicinskom timu je donijeti odluku", racionalno je Lugano prokomentirao situaciju u kojoj se nalazi.

Osim ozlijeđenog kapetana, urugvajski tabor more i drugi problemi, poput iscrpljenosti igrača nakon 120-minutne trke protiv Crnih zvijezda, pocrvenjeli prvi topnik Suarez te velika euforija i oduševljenost urugvajskih igrača već sad ostvarenim rezultatom. Zanimljivo će biti vidjeti hoće li El Maestro, kako mu tepaju tamošnji mediji, uspjeti ohladiti glave i nešto, za urugvajski sport veliko, pretvoriti u ogromno.

S druge, pak, strane, Nizozemce, a naročito Van Marwijka muče druge brige oko sastavljanja momčadi. Defenzivni dio, koji je kod prvog i jedinog pogotka Brazila u četvrtfinalu pokazao svoje slabosti, bit će dodatno oslabljen za neigranje De Jonga, defenzivnog veznog, koji je zbog nakupljenih žutih kartona primoran polufinale gledati sa tribina.

"Naravno da sam želio igrati u tako velikoj utakmici kao što je polufinale i sigurno da sam sada tužan što to neću moći", razočarano je svoju sudbinu prokomentirao De Jong, te na upit o razlogu zašto je napravio taj prekršaj dodao: "Jasno da sam znao da mogu dobiti javnu opomenu, ali to mi je bio prvi prekršaj u utakmici.".

I dok je prije susreta sa Brazilom Van Marwijk bez zadrške pritisak i imperativ pobjede prebacio na Dungine izabranike, u izjavama pred ovu utakmicu kaže:"Euforija u domovini ju ovom trenutku je ogromna, i možda je i bolje da smo udaljeni od svega toga kako bi se mogli fokusirati na utakmicu s Urugvajem koja nikako neće biti lagana." Iako je ovo bila diplomatska izjava, ipak se može iščitati kako je nizozemski strateg ovog puta stavio svoju momčad u poziciju favorita.

Da, Nizozemci jesu svjesni svoje objektivno veće kvalitete, ali morali bi, i vjerujemo da jesu, biti svjesni da su baš oni u prethodnoj fazi izbacili momčad koja je po pitanju kvalitete bila superiornija od njih. Kartonirani igrači, (pre)velika očekivanja u domovini i sad već općepoznati gubitnički mentalitet u ovim fazama natjecanja su teret na leđima narančastih. Mogu li taj teret uspjeti iskoristiti i pretvoriti u motiv više, ostaje nam vidjeti.

Hoće li Forlan sa svojom družinom Urugvaj i po treći puta u njegovoj nogometnoj povijesti odvesti do same završnice SP-a ili će Tulipani predvođeni Sneijderom i Robbenom uspjeti ponoviti rezultate velikog im sunarodnjaka Johana Cruyffa, na čelu s kim je Nizozemska 70-ih godina prošlog stoljeća dva puta igrala u finalu Mundijala? Kako bi nakon njemačkog demoliranja Argentine i ispadanja dvaju finalista sa SP-a 2006. već u grupnoj fazi natjecanja bilo neozbiljno davati nekakve prognoze, ostaje nam samo uživati i pustiti igrače da pokažu svoje najbolje u 90(120) minuta, pa ako baš ni u tom razdoblju nitko ne ovjeri ulaznicu za finale, još jednom proći kroz dramu jedanaesteraca.

Zvijezda, vođa i udarna igla ove urugvajske generacije, koja je protivno svim očekivanjima već sada ostvarila najbolji plasman od svih južno-američkih reprezentacija na jugu Afrike, svoju odličnu formu iz klupskog dijela sezone prenio je i na Svjetsko prvenstvo, gdje je svojim pogocima i iskustvom doveo reprezentaciju u krug četiri najbolje momčadi. Iako u formaciji Tabareza radi nešto više "prljavog" posla nego što smo to naviknuli gledati, malo tko će u narednih par godina zaboravit Forlanove pogotke protiv Južnoafričke Republike i Gane