Još uvijek pripada svjetskom vrhu

Svoj je reprezentativni debi Ricardo Izecson upisao u siječnju 2002. godine u utakmici protiv Bolivije. Bio je i dio šampionske momčadi iste godine na Svjetskom prvenstvu, no nije se mnogo naigrao. Pripalo mu je tek 19 minuta u prvom susretu protiv Kostarike. Puno više osobnog uspjeha imao je dvije godine kasnije na Kupu Amerike, te 2005. igrajući na Kupu konfederacija.

Brazilu su pripala oba naslova, a Kaka se proslavio pogotkom u finalu Kupa konfederacija protiv starog rivala Argentine. U izboru Fife za najboljeg igrača svijeta zauzeo je deseto mjesto, a godinu kasnije popeo se za dva mjesta. Iste je godine pomogao Brazilu da se plasira na Svjetsko prvenstvo čime je u igračkom smislu sazrio u igrača sposobnog za velike stvari.

Svoj je prvi i jedini pogodak na svjetskoj smotri postigao na otvaranju natjecanja protiv Hrvatske što mu je donijelo i naslov igrača utakmice. Brazil nije stigao do kraja, eliminirala ih je Francuska, a Kaki je ostalo da svoj talent dokazuje na klupskom nivou, odnosno prijateljskim reprezentativnim utakmicama.

U jednom takvom, onom protiv Argentine u rujnu 2006. godine, ušao je u nastavku i poentirao nakon što je pretrčao gotovo cijeli teren. Nitko od protivničkih igrača nije ga uspio zaustaviti, pa tako niti Messi. Zbog zgusnutog rasporeda Serie A 2007. je propustio Copa Americu, no Brazil je i bez njega uspio stići do nove titule.

Prošla je godina na reprezentativnom planu Kaki bila jedna od najboljih. Dvama je pogocima pomogao Brazilu da u skupini slavi nad Egiptom, od čega je onaj drugi, s bijele točke, bio odlučujući. "Mislim da sam danas zauzeo stav kakav se od mene očekuje u ovoj momčadi." Na kraju natjecanja pripala mu je Zlatna lopta za najboljeg igrača.

A put do današnjeg statusa jedne od najvećih svjetskih zvijezda nije bio lagan, posebno nakon teške ozljede vratnog dijela kralješnice koju je zaradio sa 18 godina skačući u bazen. Prilikom skoka glavom je udario u dno bazena, a s treninzima je prestao tek kada je bol postala nepodnošljiva. Umjesto nastavka treniranja čekala ga je rehabilitacija, a kasnije je londonskim medijima izjavio kako mu je doktor priznao da je prava sreća što nije ostao paraliziran.

Tokom oporavka zacrtao je tri cilja; mjesto u reprezentativnoj selekciji, naslov svjetskog prvaka te osvojena Liga prvaka. Sve mu je to pošlo za rukom, a novo je SP nova prilika za potvrdu talenta i kvalitete.