Porazi koji ne trebaju zavarati

Srbi su se pokazali organiziranijim i svakako čvršćim protivnikom od Australije, no razlika u njemačkoj igri ipak je puno manje nego što bi se po rezultatu dalo zaključiti.

Svim momčadima lakše je igrati nakon što "otvore" protivnika - Njemačkoj je to protiv Australije uspjelo relativno rano i nakon toga je uslijedila rapsodija. Protiv Srba nije išlo, a prilično glupi drugi žuti karton Miroslava Klosea natjerao je Njemačku da sat vremena gura loptu uzbrdo. A put je postao još strmiji kada su Srbi lijepom akcijom odmah iskoristili igrača više i došli do vodstva.

No, Njemačka je u ostatku utakmice, posebno u prvom dijelu drugog poluvremena, pokazala da je vrlo moćna momčad. Srbija ima vanserijsku zadnju liniju, pa je ipak Njemačka s 10 igrača stvorila niz šansi, na kraju propustila i jedanaesterac. Da je Lukas Podolski bio samo malo precizniji u niz navrata, Srbi bi se pitali što im se dogodilo, a Vidić bi bio novi Kuzmanović. Ovako je, zahvaljujući Stojkoviću, nakon utakmice mogao i zbijati šale na vlastiti račun.

Taj period njemačke igre još je jednom pokazao zavidnu razinu uigranosti Elfa, brz prijenos lopte i vrlo direktan, okomit nogomet s puno prizemnih, najopasnijih ubačaja.

Dok većina momčadi šanse slaže iz prekida ili kroz individualnu kvalitetu, Njemačka ih stvara kroz igru. Na papiru ne izgledaju impresivno - Klose i Podolski imali su sezonu za zaborav, Khedira i Özil svakako ne spadaju (još) u svjetski vrh. No, dečki iz tog svjetskog vrha, poput Gerrarda, Rooneyja, Sneijdera, Kake, Ronalda ili Maloude za sada puno teže dolaze u izgledne šanse od Nijemaca. I to je veliki kompliment Joachimu Löwu jer se, najjasnije od svih momčadi, na Nijemcima vidi da su dobro radili na pripremama.

Tisuću je razloga zašto je nogomet toliko zanimljiv, a nepredvidljivost je sigurno pri vrhu popisa. Iako to znamo i često ponavljamo, svejedno se iznenadimo kada vidimo neobične rezultate, poput engleskoj remija s Alžirom.

No, ponekada lopta ulazi, ponekada ne. Podolskom je sjela protiv Australije, a protiv Srbije je promašio 3-4 vrlo slične prilike. Englezi su dva puta nakantali Hrvatsku, ali to ne znači da je Hrvatska lošija od Alžira. I Hrvatska je pobijedila ovu sličnu Njemačku na Euru, pa ne znači da je bolja od Australije za pet golova.

Španjolci bi u 10 utakmica sigurno Švicarce svladali barem u 5-6, uz 2-3 remija, no "potrefila" im se baš ona "jedna od 10". Na takve stvari ne možete računati, i zato ne može kup natjecanja poput SP-a uvijek osvojiti zaista najbolja momčad.

Sve što možete učiniti jest pripremiti se najbolje što možete, igrati na gornjoj granici svojih mogućnosti, doseći razinu igre koja vam daje najbolje šanse za uspjeh.

Usprkos porazima u prvom, odnosno drugom kolu, Španjolska i Njemačka pokazale su da su vrlo blizu ispunjavanja tih ciljeva, da su blizu svog maksimuma i da će u većini slučajeva ta igra biti dovoljna za pobjedu.

Španjolska igra praktički identično poput Barcelone (bez Messija i Alvesa, ali s Ramosom, Torresom, Villom i Alonsom/Fabregasom), a svi rezultati Barce u protekle dvije godine sugeriraju da je tu igru teško, zaista teško pobijediti.

Švicarcima (ili Interu) je uspjelo. I Srbima je uspjelo poraziti vrlo dobru, ako već ne odličnu Njemačku. No, Španjolci i Nijemci svejedno imaju više razloga za optimizam uoči nastavka natjecanja jer imaju moćniju igru. I zato ti porazi ne trebaju nikoga zavarati.

Što, dakako, ne znači da momčadi poput Srbije ili Švicarske ne mogu u jednoj utakmici praktički bilo koga izbaciti. To su, uostalom, ovim velikim pobjedama i dokazali.

To je također ljepota nogometa.