Sada bismo sva tri

Koliko je težak trenerski posao jasno pokazuje primjer Slavena Bilića. Od "najboljeg mladog trenera na svijetu" je stigao do omče na vratu izgubi li u Harkivu. U međuvremenu dogodio se tek jedan (istina neugodan) poraz, pa je imperativ rezultata u Ukrajini nadvladao čak i Bilićev instinkt u slaganju momčadi. Ergo, izbornik je na teren poslao jednog napadača i s Vukojevićem pojačanu veznu liniju.

Takva formacija učinila je sve što je Bilić od nje htio - sačuvala je praznu mrežu, ne dopustivši Ukrajincima niti jedan opasan udarac na gol Pletikose. Čak i s takvom, relativno defanzivnom postavom, složili smo tri čiste šanse i još nekoliko poluprilika, ali osim što je izostala sreća kod Olićevih udaraca glavom, izostao je i pravi udarac izvana veznih igrača - Modrić, Rakitić i Kovač nisu namjestili nišanske sprave uoči utakmice.

Kako bi bilo da se Bilić ipak odlučio za napad? Teško je reći. Tijekom pripremnog tjedna bilo je jasno da će izbornik krenuti s pojačanom sredinom, što će reći da ga je Ukrajina dovoljno zabrinula da smatra kako bi za siguran bod morao igrati upravo tako. Nakon položenog ukrajinskog ispita, dojma smo da bi Bilić možda zaigrao i ofenzivnije da je znao da su Ukrajinci takvi kakvi jesu - neloši, ali ne ni posebno dobri. I danas je Ševčenko najbolji igrač te selekcije, makar je daleko od najboljih dana.

Zbog toga okus remija nije posebno sladak, iako bi svi taj bod potpisali uoči utakmice. Bilo je jasno da nas poraz vodi u provaliju što se tiče izgleda za SP 2010., dok bi osvojeni bod ipak Hrvatsku ostavio kao favorita za drugo mjesto u skupini i time dodatne kvalifikacije za Južnu Afriku.

Iako je još dosta utakmica do kraja kvalifikacija, stvari su se u našoj skupini dosta brzo posložile. Englezi definitivno više ne ostavljaju dojam momčadi koja bi se mogla "popiknuti" na Kazahstanu ili Bjeloruiji (kao u prošlim kvalifikacijama), pa su nakon pobjede u Zagrebu definitivni i kristalno jasni favorit broj jedan. Ne spusti li ih uskoro netko na zemlju, čini se da ih ni pobjedom na Wembleyju ne bi skinuli s trona. Drugim riječima, remijem u Ukrajini gotovo da smo se rastali s direktnim plasmanom na SP, iako će se igrati još puno nogometa.

Druga strana medalje, pak, donosi spoznaju da smo favoriti za to drugo mjesto. Ukrajinci su se provukli protiv Bjelorusa, izvukli bod protiv nas, no u gostima protiv te dvije selekcije neće uzeti četiri boda, a izgledno je da nam pobjeda u domaćem susretu donosi svjetsku smotru.

Hrvatskoj je trebala ovakva utakmica da se konsolidira nakon Engleske, obrambeno samopouzdanje vratili smo u Harkivu, a napadačko bi morali vratiti protiv Andore. Potom ćemo dočekati Eduarda i Niku Kranjčara, pa jači za dvojicu prvotimaca ući u 2009., svjesni da je plasman na SP u potpunosti u našim nogama...

Realni optimisti možemo biti samo zahvaljujući bodu iz Ukrajine. I stoga treba njime biti zadovoljan, bez obzira što sada znamo da smo od Ukrajine bolji i da smo Ukrajinu trebali pobijediti čak i u gostima...