Les Bleus u misiji iskupljenja za traumatične nastupe u Južnoj Africi i Poljskoj i Ukrajini

Još jedno SP za prvake iz 1998. godine i još jedan veliki upitnik. Nema nikakve dvojbe da Francuska posjeduje veliku individualnu kvalitetu i igrače koji je mogu odvesti daleko, ali ego i glava nešto su što stavlja upitnik nad ovu reprezentaciju.

Posljednja dva velika natjecanja bila su kao iz noćne more. Sjećamo se Južne Afrike i štrajka igrača usred Prvenstva, odbijanja poslušnosti tadašnjem izborniku Raymondu Domenechu i kažnjavanju i suspenziji igrača po povratku kućama. Dvije godine kasnije u Ukrajini i Poljskoj ponovno je bilo svega. Posebnu nervozu pokazivao je Samir Nasri koji se čak i sukobio s novinarima i tako dodatno urušio imidž reprezentacije.

Danas nema Nasrija, Didier Deschamps odlučio je ne voditi ga na Svjetsko prvenstvo i možda je tako i bolje. Izbornik je jasno poručio kako ne može garantirati Nasriju mjesto u prvih 11, a kako je riječ o eksplozivnom karakteru, sjedenje na klupi sigurno ga ne bi zadovoljilo. Ponovno bi se mogla dogoditi situacija da Francuzi usred SP-a imaju problema s temperamentom i disciplinom. Posebno ako ne bi sve pošlo prema očekivanjima.

Međutim, nemojte se kladiti da će sve proći savršeno. Tu je još uvijek nekoliko igrača koji su vrlo utjecajni i nije im strana nervoza kada stvari baš ne idu svojim tijekom. Stoga za dobro Francuza i atmosferu u njihovoj reprezentaciji ključno je da dobro otvore Svjetsko prvenstvo. Ako krenu pobjednički i s dobrim igrama, bit će jako opasni i mogu otići jako daleko. Međutim dva lošija rezultata mogu ih ponovno dovesti na naslovnice iz krivih razloga.

Otkako je preuzeo reprezentaciju, Deschamps se uspješno nosi s potencijalnim problemima, igrači mu vjeruju i zasad nema negativnih iskakanja. Osim, eto, ponovno Nasrija ili točnije njegove djevojke koja će zaraditi tužbu od strane Deschampsa i Francuskog nogometnog saveza zbog svega izrečenog putem Twittera nakon što je izbornik objavio popis igrača.

O kvaliteti i širini kadra s kojim Deschamps raspolože dovoljno govori i činjenica da si je mogao priuštiti luksuz da ne zove ne samo Nasrija već i Gaela Clichyja, Adila Ramija, Yoanna Gourcuffa, Jeremyja Meneza, Andre-Pierrea Gignaca i još niz kvalitetnih igrača koji bi imali mjesto u startnoj postavi mnogih reprezentacija.

"Odlučio sam se za momčad. Pozvao sam igrače koji će činiti najbolju francusku momčad, a to ne znači nužno da sam zvao 23 najbolja francuska igrača", poručio je Deschamps.

Vrijeme će pokazati hoće li u tome uspjeti. Na raspolaganju ima niz igrača vrhunske kvalitete, vrlo širok izbor na klupi i ukoliko uspije spojiti te individualce u homogenu skupinu, Francuska može doći napokon do velikog rezultata.

Preko Ukrajine do Brazila

Od dolaska Michela Platinija na čelo Uefe, Francuska je pod posebnom pozornosti javnosti, posebno nakon što je na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku otišla zahvaljujući neregularnom golu Thierryja Henryja. Svi se sjećamo Henryjeve ruke u produžetku protiv Republike Irske u akciji iz koje je Gallas postigao pogodak. Iako je bilo riječi o očitom i grubom previdu koji je utjecao na konačni rezultat i rasplet dvoboja ogromnih uloga, UEFA i FIFA su šutke prešle preko svega i Ircima je preostalo samo da proklinju sudbinu, Martina Hanssona, njegove pomoćnike i sve koje mogu...

Francuskoj reputaciji nisu pomogle niti dodatne kvalifikacije za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Ukrajina je u prvom susretu slavila s 2:0 da bi u uzvratu u Parizu Francuska bila bolja s 3:0. Ukrajinci su bili bijesni zbog suđenja Damira Skomine i njegovih pomoćnika, a razlog je bio drugi pogodak Francuske, onaj Karima Benzeme koji je postignut iz čistog zaleđa. Nešto ranije Benzema je postigao regularan gol koji nije bio priznat zbog navodnog zaleđa.

U svakom slučaju Francuska je nadoknadila zaostatak iz Ukrajine i s dva pogotka "ukrajinskog Thurama" Mamadoua Sakha, njegova jedina dva gola u reprezentativnom dresu, te tim golom Karima Benzeme prošoa je na Svjetsko prvenstvo.

U grupnoj fazi završila je kao druga iza Španjolaca. Takav rasplet nazirao se još sredinom kvalifikacija kada su Francuska i Španjolska odradili svoj drugi dvoboj i to na Stade de Franceu. S obzirom na raspored, bilo je jasno kako će pobjednik iz tog susreta biti u dobroj poziciji za osvajanje skupine. Na kraju su Španjolci bili uspješniji i golom Pedra odnijeli pobjedu 1:0.

Francuska treba pravog Riberyja

Za uspješan nastup u Brazilu Francuska će trebati Francka Riberyja u formi iz prošle sezone. Ribery iz Heynckesovog Bayerna bio bi najveće pojačanje za ovu Francusku koja će ponajviše ovisiti o njegovom raspoloženju.

Foto: EPA

Kvaliteta 31-godišnjaka iz Boulognea je nedvojbena, međutim ove sezone dogodile su se neke netipične velike utakmice u kojima Riberyja nije bilo nigdje. U Brazilu se to ne smije dogoditi i morat će biti pravi.

Riberyjeva kvaliteta bila je poznata još ranije, međutim nakon briljantnih izdanja u dresu Bayerna pod vodstvom Juppa Heynckesa izbio je u prvi plan i u najuži izbor za Zlatnu loptu što je dodatno stavilo pritisak na njega, ali i dodatno pojačalo pozornost svake obrane s kojom se susreće. Imao je sve teži posao, a pokušavao je sam riješiti utakmice. Na žalost po njega to je rezultiralo nekim nastupima koji su bili ispod njegove razine.

S pravim Riberyjem profitirat će i ostali igrači, prvenstveno Karim Benzema, Francuska će biti opasnija i svi će biti sretniji. Na njemu je da na velikoj sceni još jednom potvrdi vrijednost.

Svijetla budućnost Francuske

Francuzi ne moraju brinuti za budućnost. Već sada u krugu reprezentacije, što u užim, a što u širim planovima, nalazi se niz sjajnih mlađih igrača, onih koji sigurno mogu potrajati još desetak godina na vrhunskoj razini.

Foto: EPA

Predvodi ih Paul Pogba, fantastični veznjak Juventusa kojeg se Manchester United prelako odrekao. U Unitedu ga nisu dovoljno čekali i dočekali, a sada bi im tako dobro došao. Juventus je bio taj koji je prepoznao njegov potencijal i na kraju ubire plodove tog povjerenja.

Tu je i Raphael Varane, Simeoneov "prijatelj" iz finala ovogodišnje Lige prvaka. Varane je u dresu madridskog Reala pokazao da se na njega može računati i s 21 godinom predstavlja dugoročno rješenje Francuske u posljednjoj liniji. Još uvijek je mlad i Mamadou Sakho, novopečeni kapetan, a u kadru su i Eliaquim Mangala iz Porta i Lucas Digne, velika nada PSG-a, a ne treba zaboraviti niti Kurta Zoumu na čijem je dolasku u London osobno inzistirao Jose Mourinho.

Dodajmo tu i Geoffreya Kondogbiju, Alexandra Lacazettea, Clementa Greniera i sve boljeg Antoinea Griezmanna i jasno je da Francuska ne mora brinuti za reprezentativnu budućnost. S dobrim rezultatom u Brazilu ili bez njega.